104 su mu godine tek

104 su mu godine tek

Hajduk danas slavi 104. rođendan.

Na Poljudu je u tijeku promjena travnjaka/Getty Images

U 104 godine u svijetu se mnogo toga promijenilo. Ali jedno se nikad ne mijenja – ljubav Dalmatinaca i ostalih navijača prema Hajduku. Ovo je priča o 104 godine slave, 104 godine ponosa i tradicije, 104 godine splitskog Hajduka.

Sve je počelo u Pragu, točnije u pivnici “U Fleku”. Splitski studenti Fabijan Kaliterna, Lucijan Stella, Ivan Šakić i Vjekoslav Ivanišević bili su toliko fascinirani derbijem Sparte i Slavije da su odlučili kako i njihov grad zaslužuje nogometni klub. Ubrzo su dogovorili sve potrebne detalje, ali nisu se mogli dosjetiti imena. Tada su doslovno uletjeli u ured svog profesora Josipa Barača i upitali ga za savjet, a on je izrekao povijesne rečenice: “Upali ste poput Hajduka pa se onda tako i zovite. Klub neka se Hajduk zove! Ta riječ označava najbolje u našim ljudima: hrabrost, ljudskost, prijateljstvo, ljubav prema slobodi, prkos autoritetu i zaštitu slabijih. Budite dostoji tog imena.” Nije niti znao da je uspio 104 godine povijesti sažeti u nekoliko rečenica. Na današnji dan 1911. godine službenim registriranjem kluba počela je jedna veličanstvena era. Od prvog dana imao je u imenu riječi hrvatski nogometni klub.

Od samog početka bio je trn u oku Austro-Ugarske vlade koja je zabranila ujedinjenje hrvatskih pokrajina. U prvoj utakmici u povijesti kluba Hajduk je s 9:0 svladao selekciju talijanske vojske. Prvi povijesni pogodak postigao je Šime Raunig. Dvije godine kasnije odigrana je prva međunarodna utakmica protiv tada jedne od najboljih momčadi svijeta Slavije. Hajduk je poražen 13:1. Nakon formiranja Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca Hajduk je priključen jugoslavenskoj ligi, ali nije imao većih uspjeha do 1927., kad je osvojio prvi naslov prvaka. Dvije godine kasnije ponovio je taj uspjeh. U tom razdoblju legende kluba postali su Leo Lemešić i Vladimir Kragić. Iz 1933. godine pamte se slavlja protiv Marseillea 3:2 i HAŠK-a 7:1.

Tijekom šestosiječanjske diktature riječ hrvatski u imenu prisilno je zamijenjena s jugoslavenski. Nije to bilo uspješno razdoblje za klub budući da je novi pehar osvojen tek 1941. godine. Bilo je to prvenstvo Banovine Hrvatske.

U travnju 1941. godine Jugoslavije je okupirana u Drugom svjetskom ratu, a Split je nasilno pripojen Italiji. Hajduk je imao ponudu za priključenjem Serie A pod imenom AC Spalato, ali stanovnici Splita i svi članovi kluba jednoglasno su diktaturi rekli – ne!. Bio je to jedan od najjačih prkosa vladajućem režimu. Dvije godine kasnije Italija je kapitulirala, partizani su oslobodili Split, a Hajduk je preživio. Stigli su Nijemci i NDH. Opet su vlasti pokušale uključiti Hajduk u svoje natjecanje, Kup Nezavisne države Hrvatske, ali Splićani su opet ustali protiv režima.

Klub je 1944. godine sigurno utočište pronašao na otoku Visu, gdje je bio partizanski stožer. Na dan Sv. Duje 7. svibnja Hajduk je krenuo s utakmicama protiv momčadi koje su podržavale jugoslavenski otpor. Tako su porazili selekciju Britanske vojske. Tih godina grbu je dodana partizanska crvena zvijezda. Tijekom 1945. godine Hajduk je proputovao Egipat, Palestinu, Libanon, Siriju i Maltu. 1945. godine Charles de Gaulle dodijelio je klubu titulu počasne momčadi Slobodne Francuske. Prkos i otpor zadivili su Tita, koji je često dolazio na utakmice. Nakon rata ponudio je preseljenje u Beograd i nastupanje kao momčad Jugoslavenske vojske. Ali odavno je bila poznata simbioza Splita i Hajduka, te još jedan diktator nije uspio u svom planu.

Nakon rata klub se nastavio natjecati u jugoslavenskoj ligi. Tijekom 1946. godine osvojen je naslov prvaka Hrvatske i formiran je časopis “Dnevnik Hajduka”. Dvije godine kasnije Splićani su posjetili Australiju i postali prva jugoslavenska momčad koja je igrala na svim kontinentima. U sezoni 1949/50 bez poraza je osvojeno prvenstvo Jugoslavije, što nikad nitko nije ponovio. U cijeloj toj priči nešto je nedostajalo, ali iste godine se i to promijenilo. Student strojarstva Vjencslav Žuvela 28. listopada 1950. godine osnovao je Torcidu. Dan kasnije Hajduk je u važnoj utakmici svladao Crvenu Zvezdu na Poljudu 2:1. Bila je to prva organizirana navijačka skupina u Europi. Godinu dana kasnije obnovljen je Stari Plac.

Tada su krenule godine splitske dominacije, ali politika je uvijek nastojala pokvariti uspjehe. Komunisti su čak Torcidu proglasili neprijateljem režima. Dovelo je to i do Žuvelina uhićenja. U zimi 1953. Hajduk je na poziv Juana Perona bio na turneji u Južnoj Americi. Savez nije htio odgoditi prvenstvene utakmice protiv BSK i Spartaka, te su Splićani s juniorima upisali poraze. Iduće sezone su Vladimir Beara i Bernard Vukas zakasnili nekoliko minuta na pripreme reprezentacije i suspendirani su na mjesec dana. Bez njih je Hajduk izgubio nekoliko važnih utakmica i Dinamo je postao prvak. Tada je Frane Matošić uletio na sjednicu čelništva Saveza i upitao: “Imate li vi bar gram poštenja?”. Početkom travnja 1955. Hajduk je u Zagrebu ponizio Dinamo 6:0. Iste godine osvojeno je prvenstvo i izboren je plasman u Mitropa Cup.

Od 1960. do 1970. godine bio je jedan jako neuspješan period klupske povijesti. Tek je 1967. osvojen Kup. No, odmah nakon toga na scenu je stigla zlatna generacija koja je osvojila pet uzatopnih trofeha u Kupu i tri prvenstva od 1972. do 1979. Prvi naslov 1972. godine osvojen je nakon 16 godina. Ključna je bila pobjeda protiv Partizana 4:3 nakon što su gosti vodili 3:0. Nešto stariji navijači pamte Ivana Katalinića, Petra Nadovezu, Dragana Holcera, Juricu Jerkovića, Luku Peruzovića, Vilsona Džonija, Branka Oblaka, Dražena Mužinića, Ivicu Šurjaka, Ivana Buljana, Slavišu Žungula i Zlatka Vujovića. Trener je bio neponovljivi Tomislav Ivić.

Momčad se 1973. godine plasirala u polufinale Kupa pobjednika Kupova, gdje je Leeds United bio uspješniji. Šest godina kasnije Hajduk se preselio na Poljud. U idućim godinama momčad je u međunarodnim natjecanjima pobjeđivala Valenciju, Bordeaux, Metz, Stuttgart, Torino, Marseille i u prijateljskoj utakmici s 6:0 nanijela Manchester Unitedu najteži poraz u povijesti kluba. Isticali su se Blaž Slišković, Zoran Vulić, Aljoša Asanović i Ivan Gudelj. U svibnju 1991. Hajduk je u Beogradu svladao Crvenu Zvezdu 1:0 i pogotkom Alena Bokšića osvojio posljednje izdanje Kupa Jugoslavije. Hrvatska je proglasila samostalnost i Hajduk je mogao ukloniti crvenu zvijezdu iz grba. Igrači su to samoinicijativno učinili na turneji po Australiji.

U prva četiri sezone Hrvatske nogometne lige Splićani su osvojili tri naslova prvaka i 1995. godine se plasirao u četvrtfinale Lige prvaka. No, klub je financijski katastrofalno vođen i počelo je dugogodišnje razdoblje poslovanja s blokiranim računom. Hrvatska je 1998. godine osvojila broncu na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj, a u početnoj postavi bila su četvorica igrača iz Hajdukove škole (Igor Štimac, Slaven Bilić, Robert Jarni, Aljoša Asanović).

Pet godina nakon četvrtfinala Lige prvaka Hajduk je bio u sjeni politički privilegiranog Dinama. Niz bez trofeja prekinut je 2000. godine osvajanjem Kupa u finalu protiv Dinama. Iduće godine osvojen je naslov prvaka Hrvatske. Novi naslovi osvojeni su 2004. i 2005. godine, ali u Ligi prvaka Splićane su šamarali Shelbourne i Debrecen. Početkom 2005. godine tadašnji sportski direktor Igor Štimac senzacionalno je iz Dinama doveo Niku Kranjčara, što i desetljeće kasnije boli navijače zagrebačke momčadi. Nakon izrazito neuspješne sezone 2005/06 počela je kriza u vođenju kluba s čestim smjenama trenera i neplanskim kupovinama igrača sumnjive kvalitete.

Pod vodstvom predsjednika Mate Peroša 2008. krenuo je proces privatizacije, no taj je kapital prebrzo i nepotrebno potrošen. Od tad su osvojena tek dva Hrvatska kupa (2010. i 2013.). Posebno se pamti pobjeda protiv Intera na San Siru 2010. godine pogocima Ante Vukušića< i Ivana Vukovića (2:0). Prije četiri godine spektakularno je proslavljena 100. godišnjica kluba. Krajem 2011. godine tadašnji predsjednik Hrvoje Maleš je u suradnji s državnim institucijama razotkrio korupciju u sudačkoj organizaciji. Danas je Hajduk blizu rješavanja financijske krize.

Bila je ovo priča o uspjesima, tradiciji i povijesti. No, najvažnije u svemu je jedno veliko i ponosno srce Hajdučko, koje već 104 godine neumorno kuca i sigurno će vratiti Hajduku staru slavu.

Obavještavamo Vas da portal hrvatskareprezentacija.hr zbog tehničkih poteškoća privremeno prestaje sa radom.