2016. godina: Najuspješnija godina hrvatskog sporta

2016. godina: Najuspješnija godina hrvatskog sporta

Iza nas je Olimpijska, 2016. godina, godina u kojoj su naši sportaši zlatnim slovima ispisali neke od najljepših stranica u povijesti hrvatskog sporta. Donijeli su nam puno sreće, veselja, radosti, činili nas ponosnima jer su našu “malu” Hrvatsku vinuli u vrh svjetskog sporta. Bilo je naravno i tužnijih trenutaka, ali njih ne treba gledati kao nešto loše već kao motivaciju za nadolazeće izazove. U ovom sažetku 2016. godine donosimo vam osvrt na neke od najvažnijih sportskih događaja u godini koja je iza nas.

Pa krenimo redom…

U siječnju su naši vaterpolisti osvojili 7. mjesto na Europskom prvenstvu. Nakon što su ‘Barakude’ osvojile drugo mjesto u skupini, ždrijeb je donio nešto teže protivnike pa su naši u četvrtfinalu išli na Mađarsku koja je s 8:5 bila uspješnija i otišla u polufinale, dok je našim vaterpolistima preostala borba za plasman od 5. do 8. mjesta. Bez obzira na ovaj relativno “slabiji” rezultat, vaterpolisti su nam u nastavku godine pokazali da pripadaju samom svjetskom vrhu.

foto: croatia.org

foto: croatia.org

Dvanaesto europsko rukometno prvenstvo se u drugoj polovici siječnja održalo u Poljskoj. ‘Kauboji’ su se vratili s broncom, ali o utakmici protiv domaćina će se još dugo pričati kao jednom od najvećih pothvata u svijetu rukometa. Hrvatskoj je za prolaz u polufinale trebala pobjeda od 10 golova razlike protiv Poljske koja je ispred domaćih navijača igrala sjajno prvenstvo. Mnogi su mislili kako naši rukometaši nemaju šanse da odu u borbu za odličja, ali su momci pokazali da u sportu ništa nije nemoguće te su s 14 razlike razbili Poljake. U polufinalu su bolji bili Španjolci koji su u finalu izgubili od Njemačke. Naši su u borbi za broncu s 31:24 bili uspješniji od Norvežana te je u bogatu riznicu rukometnih uspjeha stigla i nova medalja.

Od 6. do 8. svibnja u njemačkom Brandenburgu je održano Europsko prvenstvo u veslanju. Hrvatski veslači su se s jubilarnog 10. prvenstva vratili s dva zlata. Braća Valent i Martin Sinković su potvrdili dominaciju u dvojcu na pariće  te su uvjerljivo došli do naslova europskih prvaka. Europskim zlatom se okitio još jedan član srebrnog četverca s OI u Londonu, Damir Martin. ‘Damšo’ je u samcu najbliže pratitelje ostavio 14 odnosno 20 sekundi iza sebe čime je potvrđeno kako je Hrvatska u vrhu svjetskog veslanja.

foto: veslanje.hr

foto: veslanje.hr

Luka Modrić i Mateo Kovačić su kao članovi madridskog Reala došli do naslova pobjednika najprestižnijeg klupskog natjecanja, Lige prvaka. Luki je ovo drugi naslov Lige prvaka, a Mateo je 28. svibnja na San Siru došao do svog prvog trofeja ovog natjecanja. Treba napomenuti kako Hrvatska već četiri godine zaredom ima igrača koji je sa svojim klubom osvojio Ligu prvaka (2013. Mario Mandžukić, 2014. Luka Modrić, 2015. Ivan Rakitić, 2016. Modrić, Mateo Kovačić).

Modrić i Kovačić

 

Vaterpolsku Ligu prvaka osvojili su vaterpolisti dubrovačkog Juga. ‘Gospari’ su do svog četvrtog naslova došli nakon pobjeda protiv Egera u četvrtfinalu, Pro Recca u polufinalu te Olympiakosa u finalu (Grcima je to bio prvi poraz sezone). Jug je ove godine osvojio sve što se dalo osvojiti (kup Hrvatske, prvenstvo Hrvatske, regionalnu ligu, Ligu prvaka i europski Superkup) te će 2016. godina zasigurno ući u povijest dubrovačkog kluba kao jedna od najuspješnijih.

Foto: Europski prvaci VK Jug CO

10. lipnja počelo je europsko nogometno prvenstvo u Francuskoj, a Euro je uz Olimpijske igre bio središnji događaj u 2016. godini. Hrvatska je u skupini bila s braniteljema naslova Španjolcima, Češkom i Turskom. Turnir smo otvorili na najbolji mogući način, pobjedom na pariškom Parku prinčeva protiv Turske. Strijelac jedinog gola bio je Luka Modrić, a okvir vrata je čuvao reprezentaciju Turske od većeg poraza. Pet dana kasnije, u Saint Etienneu smo remizirali s Česima. Iako smo pogocima Perišića i Rakitića imali dva gola prednosti, Česi su se vratili na samom kraju utakmice te je utakmica završila 2:2. Posljednja utakmicu protiv Španjolske odlučivala je o pobjedniku skupine. Ante Čačić je na teren poslao pomlađenu ekipu, a kada su Španjolci poveli pogotkom Morate, sve je upućivalo na laku pobjedu Španjolske. Međutim, stvari na terenu nisu išle u tom smjeru, naši reprezentativci su dobro “izgledali” na terenu te smo do kraja poluvremena pogotkom Kalinića stigli do izjednačenja. Ramos je imao priliku dovesti svoju reprezentaciju u prednost, ali je njegov udarac s 11 metara obranio Subašić. I kada se činilo da će utakmica završiti rezultatom 1:1, Perišić je nakon sjajne kontre ljevicom poslao loptu iza leđa Davida De Gee te je Hrvatska došla do pobjede i prvog mjesta u skupini. U osmini finala su nas čekali Portugalci predvođeni Cristianom Ronaldom. Bila je to utakmica koja zbog velikog uloga nije ponudila prekvalitetnu igru. U 90. minuta nismo vidjeli gol te se otišlo u produžetke gdje je Portugal u 117. minuti preko Quaresme došao do pobjede. Izrazi lica naših igrača i suze u očima su govorile više od 1000 riječi, pobjeđivali smo, igrali dobro, imali relativno povoljan ždrijeb, ali je sreća te noći bila naklonjena Portugalcima koji su otišli do kraja i osvojili Euro.

Foto: HNS

Foto: HNS

A onda su na red početkom kolovoza došle 31. ljetne Olimpijske igre u Riju koje su za hrvatske sportaše i Hrvatsku (po broju medalja) uvjerljivo najuspješnije Igre. Prije početka Igara prognozirao se uspjeh iz Londona (6 medalja), dok su optimističnjiji rekli kako će taj broj biti premašen, ali je malo tko očekivao 10 medalja od čega je čak pet bilo zlatnog sjaja.

Mnogi žale za ispadanjem rukometaša i još jednom medaljom. Kako su naši krenuli u turnir, uspjeh bi bio i prolazak skupine. Poraz od Katra i minimalna pobjeda protiv Argenitne nisu obećavali prije utakmica sa starim znancima, Francuzima i Dancima. Ono što je uslijedilo vratilo je osmijeh na lica i vjeru u dobar uspjeh. Pobijediti takve dvije ekipe (kasnije finaliste) u samo par dana je ogroman pothvat i dokaz kvalitete naših rukometaša. Nakon uvjerljive pobjede protiv Tunisa i očitim podizanjem forme svi su s nestrpljenjem čekali borbu za medalje. Protivnik u četvrtfinalu, Poljska, reprezentacija protiv koje smo ranije ove godine kreirali jedno od većih čuda u svijetu sporta. Riječ sport smo najbolje osjetili na svojoj koži,u jednoj utakmici svatko svakoga može pobijediti i Poljaci su bili s(p)retniji i otišli dalje.

Ostaje žal i za razbijanjem barikade zvane četvrtfinale u košarci… Košarkaši su uspjehom u Torinu dobili kartu za Rio. Fantastičnim pobjedama protiv Španjolske, Litve i domaćina Brazila, izborili su prvo mjesto u skupini (koje je rijetko očekivao) i novu kartu za četvrtfinale i sraz sa Srbijom. Po kvaliteti izjednačene ekipe, odigrale su i takav susret, 80 posto utakmice je rezultat bio gotovo izjednačen, ali 7-8 minuta lošeg drugog poluvremena nas je koštalo prolaska u daljnu fazu. Mladi igrači poput Šarića, Hezonje te rođenog vođe Bogdanovića su veliki zalog za budućnost.

Došlo je vrijeme i za one najuspješnije, osvajače medalja pa krenimo redom. Streljačka disciplina trap je definitivno “hrvatska”disciplina. Nakon Giovannia Cernogorza i zlata u Londonu isti uspjeh je ponovio Josip Glasnović, a zanimljivo je kako je kao i u Londonu raspucavanje odlučilo pobjednika i opet je naš predstavnik pobijedio talijanskog.

Jedno od zlatnih odličja koje su svi očekivali bilo je i ono braće Sinković. A kako i nebi kad nisu znali za poraz otkad su sjeli u dvojac na pariće. Priprijetili su Litavci pred kraj utrke, ali su braća u samo nekoliko sljedećih zaveslaja pokazala zbog čega su najbolji i kome pripada zlato.

 

Do srebra je došao Damir Martin. U epskom finalu samaca, on i Novozelanđanin Mahe Drysdale su u cilj ušli s gotovo istim vremenom. Foto finiš je pokazao kako je Mahe bio brži za 7 tisućinski sekunde te je zlato otišlo na Novi Zeland, a Hrvatska je došla do srebra.

Srebro je osvojio i Tonći Stipanović koji je Hrvatskoj donio prvu medalju u jedrenju u povijesti na Olimpijskim igrama. Drugu medalju u jedrenju i prvu zlatnu osvojili su Šime Fantela i Igor Marenić koji su se nakon 15 godina suživota popeli na vrh.

Na red dolazi i kraljica sportova, atletika. Kakav uspjeh, tri medalje od čega dva zlata i jedna bronca. Najsjajnije odličje očekivali smo od Sandre Perković. Dominacija na europskim i svjetskim prvenstvima te natjecanjima Dijamantne lige jednostavno su morali dovesti do obrane zlata iz Londona. Prva dva hica završila su u mreži, ali je treći, odlučujući otišao najdalje te je Sandra osvojila zlato. Zlato se definitivno nije očekivalo od Sare Kolak, osvajačice europske bronce u Amsterdamu, ali je pokazala svima što treba napraviti na Igrama kada niste favorit; dati sve od sebe i više od toga jer je potpuno isto jeste li 4. ili 44, a svi oni koji su na Olimpijskim igrama, ostvarili su neku normu i imaju se pravo nadati medalji. Kako je tek zaslužena bronca Blanke Vlašić… Nakon toliko operacija, boli i patnje, doći na najveću scenu i osvojiti broncu ravno je čudu. Svi su u svijetu atletike znali za Blankinu klasu, ali joj nisu davali puno šansi jer je dugo nije bilo, a Blanka je odgovorila osvojenom Broncom.

Ostaju nam još “snagatori”, vaterpolisti i Filip Hrgović. Od vaterpolista se uvijek očekuje medalja, svojim rezultatima su nas navikli na to. Kažu da je puno teže obratiti titulu, nego je osvojiti, a to je na ovom turniru u vaterpolu itekako istina, nikad izjednačenije i napetije. Naši su došli do finala u kojem jednostavno nije išlo, reprezentacija Srbije je bila bolja i osvojila je olimpijsko zlato. ‘Barakude’ su nakon zlata u Londonu osvojili srebro što je pokazatelj konstante na najvećoj sceni.

Ostaje nam “najkontroverzniji” sport na ovim Igrama, boks. Od početka su se donosile čudne odluke i suci su boljima proglašavali boksače koji nisu bili bolji. U prilog tome govori i činjenica da je u jednom trenutku šest sudaca poslano doma ranije od predviđenog. Počeli smo se pribojavati hoće li u takvom raspletu događaja naš Filip Hrgović doći do medalje koja mu zasigurno pripada. Na najbolji mogući način je došao do te medalje, ‘knockoutom’ protiv Kubanca koji su suci jednostavno morali vidjeti i proglasiti Filipa pobjednikom.

osvajaci

Početkom rujna su održane i Paraolimpijske igre. Hrvatsku je predstavljalo 19 sportaša, a naši paraolipijci su se iz Rija vratili s pet medalja, dvije zlatne i srebrne te jednom brončanom.

Do zlata su došle Mikela Ristoski u skoku u dalj te Sandra Paović koja je osvojila najsjajnije odličje u stolnom tenisu. Helena Dretar Karić i Anđela Mužinić su donijele još jednu medalju u stolnom tenisu. Srebro su osvojile u ekipnom natjecanju. Do srebra je došao i Zoran Talić u skoku u dalj. Prvu medalju, bronačnu za Hrvatsku u Riju je osvojio Velimir Šandor u bacanju diska.

paraolimpijci2_n

Zagreb je od 25. do 27. bio domaćin finalnog susreta Davis Cupa. Hrvatska je finale igrala protiv Argentine koju je predvodio Juan Martin del Potro. Put do finala je bio izrazito težak, prva dva susreta smo igrali u gostima kod Belgije i SAD-a. Prvi susret smo igrali u Liegeu protiv Belgije, a treći pobjednički bod donio je Borna Čorić. Uslijedilo je gostovanje kod SAD-a u Portlandu. Nakon prvog dana rezultat nije bio nimalo povoljan za naše tenisače. Marin Čilić je izgubio od Socka, a poraz je upisao i Borna Čorić protiv Isnera. Drugi dan je na rasporedu bila igra parova, Čilić i Dodig su igrali protiv jednog od najboljih parova u povijesti, braće Bryan. Odličnom igrom Marin i i Ivan su nam donijeli prvu pobjedu te smo se vratili u igru za prolazak u narednu fazu natjecanja. Treći dan je otvoren susretom između Čilića i Isnera, a Marin je došao do šeste pobjede nad Amerikancem. Posljednji, peti dvoboj su igrali Čorić i Sock, a Borna je ponovno donio odlučujući treći bod Hrvatskoj. Hrvatska je polufinalni susret sredinom rujna, u Zadru igrala protiv Francuske. Dvije Čilićeve pobjede protiv Gasqueta i Pouillea te pobjeda Čilića i Dodiga u paru protiv tada najboljeg para na svijetu, Mahuta i Mathieua su bile dovoljne za novi ulazak Hrvatske u finale Davis Cupa. S nestrpljenjem smo iščekivali rezultat iz Glasgow gdje su svoje polufinale igrali Britanci i Argentinci. Pobjedom Argentine finale bi se igralo u Hrvatskoj, a eventualnom pobjedom Velike Britanije svoje drugo finale bi ponovno igrali u gostima. Juan Martin del Potro je dvjema pobjedama doveo Argentinu na prag finala, a treći bod Argentini je donio Leonardo Mayer. Hrvatski teniski savez je donio odluku kako će se finalni susret igrat u zagrebačkoj Areni. Ždrijebom je odlučeno da će prvog dana igrati Marin Čilić i Federico Delbonis te povratnik u reprezentaciju, Ivo Karlović i Juan Martin del Potro. Prvi meč su igrali Čilić i Delbonis, poveo je Marin 2:0, Delbonis se vratio na 2:2, a Marin je nakon petog seta donio prvi bod Hrvatskoj. Izjednačenje Argentini je donio del Potro koji je s 3:1 u setovima bio bolji od Karlovića.  Drugog dana vodstvo Hrvatskoj u paru donose Čilić i Dodig koji su s 3:0 pobijedili del Potra i Mayera. Trećeg dana nam je trebala jedna pobjeda u dva meča kako bi po drugi put u svojoj povijesti podigli ‘Salataru’. Krenulo je odlično, Čilić je protiv del Potra poveo 2:0 i samo nas je jedan set dijelio od trofeja. Delpo se nije predao. Nošen fantastičnom argentinskom publikom preokrenuo je meč i na kraju slavio s 3:2 te je Argentince doveo u delirij. Odlučujući peti meč igrali su Karlović i Delbonis, a potvrda psihološke predosti Argentine došla je u obliku ranog ‘breaka’ i prvog seta na strani Delbonisa koji je i do kraja odigrao gotovo savršen meč te je svojom pobjedom donio prvi naslov za Argentinu koja je nakon dva izgubljena finala u nogometu na Copa Americi te izgubljenog finala Svjetskog prvenstva napokon došla do velikog trofeja. Moramo priznati kako su Argentinci jednostavno bili bolji te su zasluženo došli do trofeja. Suze radosnice u očima njihovih navijača i igrača, a posebno kod Juana Martina del Potra (koji se nakon dvije godine izbivanja s terena vratio na najbolji mogući način) pokazuju koliko im je taj trofej značio.

foto:HTS

foto:HTS

Božićni i novogodišnji poklon na kraju 2016. godine Hrvatskoj je donio Mirko Filipović koji je postao prvak Rizina. U četvrtfinalu je aperkatom nokautirao King Moa, dok je u polufinalu preciznim udarcem koljenom na pod poslao Baruta. U finalu je čekao Amira Aliakbarija kojeg je nokautirao nakon nešto više od dvije minute borbe te je postao pobjednik Rizinovog turnira u 2016. Mirko je potpuno zasluženo nakon niza operacija i ozljeda u 43. godini života došao do novog naslova.

foto: Facebook

foto: Facebook

Nadamo se kako će nas naši sportaši nastaviti uveseljavati i u novoj godini, a mi im ovim putem želimo puno zdravlja i sreće u 2017. godini

Pratite nas i na Facebooku!
Logiraj se na Facebook.