30 godina od riječke titule: “Svi smo mi bili poput Pucovih pomoćnika”

30 godina od riječke titule: “Svi smo mi bili poput Pucovih pomoćnika”

Alvaro Načinović priznaje kako je njemu i reprezentativnim kolegama svjetsko zlato bilo dokaz pojedinačne vrijednosti tih igrača.

Jugoslavija je na Svjetskom prvenstvu u Rijeci, Delnicama i Umagu 1987. godine imala šestoricu igrača iz hrvatskih klubova. Boje najboljeg hrvatskog kluba Zagreba predstavljali su Bruno Gudelj, Ratko Tomljanović i Vladimir Jelčić, Ivica Obrvan došao je iz redova Mehanike Metković, dok su boje Zameta branili Željko Hornjak i Alvaro Načinović.

Hornjak, rođen u Somboru, branio je boje Zameta tijekom svoje karijere, no jedini rukometaš koji je u svome gradu postao najbolji junior svijeta je legendarni pivot Alvaro Načinović. Danas živi mirno, savjetima pomaže rukometnom klubu Kozali gdje obnaša dužnost sportskog direktora i prisjeća se slavnih trenutaka od prije 30 godina.

“To je sigurno bila prekretnica u mojoj sportskoj karijeri, a vjerujem i većini igrača iz te generacije. Uvijek moram napomenuti Iztoka Puca koji nas je predvodio. On je tada stvarno bio najbolji mladi rukometaš svijeta i to je pokazao, bio je daleko najbolji i mi svi ostali smo bili poput njegovih pomoćnika. On je zaista bio sportska veličina”, kazao je Načinović nastavivši bez predaha.

“Sigurno da smo se nakon tog turnira afirmirali jer nakon tog uspjeha osjećaš da ti je sve lakše. Ako si sa 21 godinom na vrhu svijeta, a nama je to bio vrh svijeta, naravno da počneš razmišljat o tome da se snovi ostvaruju, da smo postali pravi igrači i većina je napravila karijere, ne svi, ali većina. Dosta tih igrača su nakon prvenstva bili okosnica Zagreba, ali prvenstveno moram reći da je klub tada okupio te igrače, Tomljenovića, Gudelja, Jelčića, Puca, pa čak i Stojanovića. Oni su tada postali prvacima Jugoslavije i nakon toga je sve bilo lakše” ističe Načinović koji je u sastavu Abasa Arslanagića osvojio olimpijsku broncu za Jugoslaviju na Igrama u Seoulu 1988. godine.

“Početak rata je poremetio dosta toga kada pričamo o sportu, to je jedna velika tragedija. Međutim, u Zagrebu su Zoran Gobac i njegov tim uspješno okupili te dečke u klub i napravili mega ekipu koja je postala prvak Europe i kroz reprezentaciju smo kasnije ostvarili te rezultate koje smo ostvarili. Na njih sam izuzetno ponosan jer sam dio te priče.”

Kao igrač hrvatske rukometne reprezentacije osvojio je broncu na Europskom prvenstvu u Portugalu 1994. godine, godinu kasnije na Islandu se okitio svjetskim srebrom, a krunu karijere doživio je u Atlanti gdje je momčad predvođena Velimirom Kljajićem uzela najsjajnije olimpijsko odličje.

Situacija u njegovu matičnom klubu Zametu gdje je djelovao i nakon karijere nije bajna. Riječani su pretposljednji na tablici Premijer lige uz puno problema u igračkom kadru.

“Činjenica je da je rukometni klub Zamet dao toliko reprezentativaca i da ih je toliko stvoreno da im nema ni broja, a svi mi znamo o kome se tu radi da nekoga ne izostavim. Smiješno zvuči, ali problem rukometa kod nas je novac. Ne postoje izvori koji bi mogli financirati sport, nema načina na koji bi ljudi mogli izdvajati za sport, a da ih to ne tereti. Jednostavno sustav je pogrešan i sport se ne vrednuje onoliko koliko bi trebao. Pogotovo rukomet koji nije toliko atraktivan kao nogomet. Ja rukomet najviše volim pa tu naravno ne mogu biti objektivan, ali s novcima je puno lakše. Bez sredstava se ne mogu stvoriti ni treneri jer nitko nema živaca raditi za ništa”, govori Načinović i ubrzo optimističnim tonom nastavlja.

“Ipak, mi smo fenomen jer opet smo stvorili puno talenata. Kako, ne znam. Pratim rukomet zbog svog sina koji ima 17 godina i u kadetskoj je selekciji gdje ima nekoliko vrlo talentiranih dečkiju i Zamet opet ima perspektivu. Ne bi se za klub trebalo bojati, no što će se s njima dogoditi za godinu ili dvije, ne mogu reći. Problem je što prerano odlaze, a odlaze u sredine gdje postoje imalo bolji uvjeti za napredak. Možda nije stvar financija, nego jednostavno napretka jer igrač koji ima ambiciju i kvalitetu mora otići u ambiciozniju sredinu da bi pokazao svoju kvalitetu.”

Kao sportski direktor Kozale koja se natječe u Prvoj ligi Jug Načinović je upoznat i s problemima koji more klubove na nacionalnoj razini.

“Iznimno su veliki troškovi putovanja, utakmica, organizacije i svega ostaloga, a novaca nema. Postoje rijetki entuzijasti koji to vuku i ne znam kako uopće priskrbe nekakve novce da bi pokrpali osnovne stvari koje igrači moraju imati da bi se uopće natjecali u svojim ligama. U manjim sredinama je to lakše jer tamo postoji samo jedan klub koji se lakše izfinancira poput NEXE-a”, zaključak je jednog od rijetkih nositelja zlatne olimpijske medalje iz Rijeke.

Pratite nas i na Facebooku!
Logiraj se na Facebook.