Anđela Mužinić za portal HR: Oduvijek sam bila spremna uložiti sve za sportsku karijeru

Anđela Mužinić za portal HR: Oduvijek sam bila spremna uložiti sve za sportsku karijeru

- Ja bih najradije osvojila sve medalje u nekoliko godina i onda da se mogu oprostiti, rekla je kroz smijeh Anđela Mužinić

Anđela Mužinić, stolnotenisačica iz Splita, jedna je od najuspješnijih paraolimpijki u Hrvatskoj. Mlada Splićanka redovito osvaja medalje na turnirima bilo u pojedinačnom nastupu ili u ekipnom dijelu s Helenom Dretar Karić.  Stolnotenisači i stolnotenisačice svoje su poglede već usmjerili prema Svjetskom prvenstvu.

– Idemo 19. lipnja za Španjolsku, to je pripremni turnir, međunarodni Kup. To je turnir koji nam najviše odgovara po datumu da ne budemo predugo bez turnira do Svjetskog prvenstva. Nakon toga nam slijedi tri do četiri tjedna aktivnog odmora, bez reketa. Slijede fizičke pripreme, pa idemo 15. srpnja u Novi Sad. Onda sam stižu Slovaci, te Talijanka koja je jedna od mojih konkurentica nakon čega nas čekaju glavne pripreme u Laškom, reći će Anđela Mužinić.

Iako je tek u rujnu Svjetsko prvenstvo svi s nestrepljenjem očekuju.

– Trenutno sam četvrta igračica na Svjetskoj rang ljestvici, prema planu trebala bi biti prva u skupini tako da izbjegnem ove tri igračice koje su ispred mene. Onda bi vjerojatno išla na neku igračicu iz Europe što mi s obzirom na dosadašnja iskustva ne bi smjelo stvarati probleme. Nakon toga onda imam još jedan krug i ako to prođem sam među četiri. Dakle, realno gledajući očekivano je da probam doći do borbe za medalje, ustvrdila je Anđela.

– U ekipnom dijelu Helena i ja smo prve u Europi, borimo se s Kineskinjama, tu je i Južna Koreja s time da je njihova najbolja igračica s Igara u Londonu prestala igrati tako da imamo šanse i njih pobijediit. I tu su realne ambicije da idemo po medalju, reći će stolnotenisačica iz Splita koja je u karijeri osvojila niz odličja.

Toliko da je i njoj teško izdvojiti neko najdraže odličje ili priznanje.

– Ako ćemo gledati po važnosti onda je to sigurno zlato u ekipnom nastupu s Helenom Dretar Karić koje smo osvojile na Europskom prvenstvu. Veliko iskustvo je bilo i nastup na Paraolimpijskim igrama. Nisam tamo išla tražiti neki rezultat, već je to bilo skupljanje iskustva. Bio je prisutan veliki pritisak  i nervoza, nisam ni znala što da očekujem, rekla je mlada stolnotenisačica.

Naporni treninzi dio su svakodnevice, a iz godine u godinu konkurencija je sve jača. Jedino profesionalizam donosi rezultate.

– Turkinje postaju sve jače, njihova najstarija igračica je samo godinu dana starije od mene. One stalno izbacuju nove igračice, tu su Njemačka i Engleska. Iz godine u godinu sve je jača konkurencija, pravi profesionalizam, rekla je Anđela koja je, prije prometne nesreće u kojoj je ostala nepokretna, trenirala odbojku.

– Ma prvo sam pomislila kakav stolni tenis, nije mi padalo napamet. Helena me je zvala da dođem igrati, a ja nisam znala ni s čime se igra i nisam pogledala niti jedan meč u životu. Rekla mi je onda: Dobro, nemoj doći i rekla mi je gdje i kada treniraju…Naravno da sam morala doći vidjeti. Uskoro sam u svojoj školi dobila stol za stolni tenis, a predsjednik kluba me pozvao da dođem trenirati. Tu je krenulo, dobila sam prvog trenera, Josipa Jerkovića s kojim sam počela učiti tehniku. Nije lako uhvatiti se bilo kojeg sporta, puno ovisi da li imaš ili nemaš talenta. I u odbojci sam bila dobra igračica, reći će Anđela.

– Iskreno, prvih par godina kada bi odbojka bila na televiziji izašla bih iz sobe iako mi odbojka nije ništa kriva. Jednom prilikom sam počela gledati kvalifikacije za Europsko prvenstvo i sada opet pogledam kada uhvatim na televiziji. Sjećam se jedne situacije prije nesreće kada sam ja, kao balavica od 13 godina, pitala prijateljicu što bi joj bilo važnije: Imati obitelj ili sportsku karijeru? Ona je odgovorila obitelj, a ja sam već tada znala da želim sve uložiti u sportsku karijeru. Nakon nesreće sam odmah pitala kada ću hodati, poslije sam govorila kada ojačam ruke imat ću najjači smeč na svijetu!  Sada mi je sve to smiješno. Željela sam karijeru, pitanje je kako bi sve ispalo da sam ostala u odbojci, to je sada nemoguće reći, ustvrdila je mlada sportašica.

Uvjeti za rad i trening su daleko od idealnih.

– Kod nas u Hrvatskoj u sportu uspješniji su pojednici. U mom slučaju veliku potporu mi daju roditelji. Kada nisam imala trenera išla sam trenirati u Varaždin. Kada su bili lošiji uvjeti u Splitu i kada nisam imala gdje trenirati, onda sam bila u Zagrebu.  Sada su opet zatražili ključeve Spaladium Arene koja očito ide u stečaj tako da ću po ljeti morati u Zagreb na trening, reći će Anđela i zatim odmah dodati.

– Ma ne ide mi se u Zagreb, sada je ljeto i lijepo vrijeme, ali što je tu je. Kada pogledate kroz prozor i vidite da je ljeto i lijepo vrijeme, znajte da sam u Zagrebu, dodat će kroz smijeh Anđela koja ima velike ambicije, ali ni sama nije razmišljala dokad se namjerava baviti stolnim tenisom.

– Ja bih najradije osvojila sve medalje u nekoliko godina i onda da se mogu oprostiti. To neće ići tako lako, zaključila je kroz smijeh  Anđela Mužinić.

Pratite nas i na Facebooku!
Logiraj se na Facebook.