Spreman za Paraolimpijske igre u Rio de Janeiru - Baciti svjetski rekorda njegova je vizija!

Atletičar Velimir Šandor: “Ljudi, izađite van iz nekih okvira i zidova”

Atletičar Velimir Šandor: “Ljudi, izađite van iz nekih okvira i zidova”

"Svatko od nas ima snove i ciljeve. Invaliditet ne treba nikoga sprečavati u ostvarivanju istih“

Velimir Šandor

I uistinu, izađimo iz tih okvira i zidova. Sve je stvar naših umova i nismo ni svjesni koliko uistinu možemo, a možemo i to je neosporna činjenica. Povedimo se Velimirovim primjerom i uspjet ćemo. Uz vlastitu snagu volje, motiva i želje ništa nije neostvarivo.

Ovaj hrvatski atletičar,  rodom iz okolice Velike Gorice sprema se za svoje  Paraolimpijske igre u Rio de Janeiru. U nastavku donosimo kratke crtice iz Velimirova života.

Velimir je nastradao 2006., u svojoj 20. godini u prometnoj nasreći na povratku s nedeljnog turnira u nogometu. Nakon toga je zadobio dijagnozu tetrapareze, uz djelomične pokrete ruke i osjete u nogama, uz nešto malo pokreta.
“Ta nesreća mi je okrenula život za 360 stupnjeva i onda još jednom za 360 stupnjeva. U minuti se okrenuo sav svijet koji sam poznavao, što sam stvarao skupa s roditeljima. Tu je sve stalo. Bio je to totalni šok za mene, za sve moje, za okolinu, ali od nekud je trebalo krenut ponovno. Dignuti se i ustati i krenuti dalje, bilo mi je u mislima svaki dan. U prometnoj nesreći sletio sam autom u jedan jarak i nespretno udario u krov auta te slomio šesti vratni kralježak. Tri tjedna sam bio u Draškovićevoj u Zagrebu, a poslije toga sedam mjeseci u Varaždinskim toplicama“, kaže Velimir.
Buđenje u bolnici nakon prometne nesreće bilo mu je najteže iskustvo u životu, a ujedno i najveća prekretnica, kao i nekoliko mjeseci rehabilitacije.

Svoju  motivaciju Velimir vidi kroz dokazivanje u sportu, prvenstveno sebi, a onda i drugima. Igrao je nogomet i košarku od malih nogu, a atletikom se počeo baviti 2009. godine, kad su završile Olimpijske igre u Pekingu, kad je Antonija Balek osvojila medalje.
“Gle nju! Ako može ona, mogu i ja“, kaže Velimir. I tako je krenulo, Velimir je počeo trenirati bacanje koplja i diska. Uz svog trenera Ivana Čengića radom, podrškom, vjerom stigli su i rezultati. Njegova nadanja su da se na Europskom prvenstvu i Paraolimpijadi približi svjetskom rekordu, a za pet godina planira baciti svjetski rekord.
Najbolji osobni rekord mu je 17,45 metara. Fale mu četiri metara do svjetskog rekorda.
Najveće natjecanje na kojem je nastupio bilo je u katarskoj Dohi, a ista je intenzivno započeo prošle godine u ožujku prilikom klasifikacije. Klub ga je poslao u Berlin i tamo je dobio kategoriju invalidnosti F52, nastupao je te osvojio prvo mjesto. Tada je nastupilo njegovo prvo osvještavanje da je uvidio da se može baviti atletikom, bacanjem diska. U godinu poboljšao je svoj rezultat za četiri metara. U Berlinu je osvojio prvo mjesto s više od 14 metara te ga je primijetio atletski izbornik što ga je dovelo do Otvorenog prvenstva Hrvatske u srpnju 2015. godine, gdje je bacio disk 16,15 metara. Nakon toga su uslijedile Svjetske igre osoba s invaliditetom u ruskom Sočiju, gdje je dobio poziv od reprezentacije za nastup u rujnu. Tada je bacio disk na udaljenost od 17,45 metara, što je trenutno treći najdalji rezultat na svjetskoj rang listi. U listopadu prošle godine održano je Svjetsko prvenstvo u Dohi. Bacivši disk na 16,90 metara, osvojio je treće mjesto.
Velimira najviše u životu smeta nepravda i kako kaže:
“Sam po sebi sam eksplozivan. Do nekog vremena stalno sam dolazio u neke konflikte, ali sad me sport smirio i u zadnje vrijeme sam dosta flegma.”
U skoroj budućnosti vidi se kao vlasnik svjetskog rekorda, a do tada mu predstoji puno treniranja i natjecanja.

Pratite nas i na Facebooku!
Logiraj se na Facebook.