Davor Vugrinec – legenda HNL-a nije dosegla svjetske domete

Davor Vugrinec – legenda HNL-a nije dosegla svjetske domete

Hoćemo li za koju godinu vidjeti Davora Vugrinca na nekoj od visokih pozicija kako hrvatski nogomet vraća na stare staze slave?

Davor Vugrinec/Foto: Gettyimages

Davor Vugrinec rođen je prije točno 40 godina u Varaždinu. U karijeri je igrao za deset klubova, ima 28 nastupa za reprezentaciju, a još dugo će stajati brojka od 146 golova koje je postigao u Hrvatskoj nogometnoj ligi od 1992. do danas. U međuvremenu lutao je Turskom i Italijom, ali sve u klubovima koji nisu ciljali na najviša postolja.

Sada već umirovljeni Varaždinac prošao je većinu boljih hrvatskih momčadi osim Hajduka. On i danas zna naglasiti da to vidi kao jednu od neprežaljenih stvari u svojoj karijeri. S jedne strane sasvim čudno, s druge strane sasvim je jasno zašto je želio igrati za splitske Bile. Čudno je iz razloga što je bez problema igrao za najvećeg rivala, a zatim, kada je imao priliku otići kući sa željom da osvoji trofej s matičnim Varteksom, Vugrinec je odlučio otići u tada, vrlo respektabilnu, momčad Rijeke. Te sezone Riječani i Varaždinci su, nakon Hajduka i Dinama, zasigurno imali najbolje momčadi.

Profesionalizam kod Vuge vrlo je relativna stvar. Ne može mu se poreći da svugdje gdje je igrao, davao je sve od sebe, zabijao je golove (iznimka Atlanta), bio ljubimac navijača. Posebno je impresivno njegovih 15 pogodaka za Rijeku u sezoni 2005./2006. kada je momčad s Kvarnera vodio do naslova pobjednika Kupa. To finale Kupa bilo je jedno od najdramatičnijih od nastanka hrvatske lige. Rijeka je zasluženo slavila sa 4:0 u Rijeci protiv Varteksa i činilo se da će u Varaždin doći na izlet. Ne bih pogriješio kad bi njihovu uzvratnu utakmicu tako okarakterizirao jer Riječani su Rabuzinovo sunce podigli s gorkim okusom u ustima. Rezultat je bio 5:1 za Varteks, a da nije bilo jednog igrača i njegovog gola, Varaždinci bi te noći slavili svoje prvo osvajanje trofeja. Sudbina, ali i Vugrinec, htjeli su da baš on bude taj koji će zabiti svojima i uz neviđeno veselje ispred istočne tribine Varteksova stadiona, Varaždince baci u očaj.

To je jedna strana priče Davorove karijere, u kojoj se mnogo puta “htio” vratiti u matični klub, ali nije “mogao”, odnosno, dobivao je izdašnije ponude, a većinom je pogotke Varteksu najburnije slavio.

No, to je perspektiva jednog Varaždinca, a većinom i svima poznata priča nekog tko dolazi iz sjevernijih krajeva.

U Rijeci se zadržao samo jednu sezonu, posato miljenik Armade i ostalih navijača te otišao u Dinamo. Odmah u prvoj utakmici zabio je momčadi iz koje je došao. Postao je svojevrsni majstor da bivšim klubovima zabija kada je najpotrebnije. Realno, Vugrinec je bio konstantan igrač, majstor za prekide i golove. Po trci nije bio poznat, ali to je bilo  vrijeme kada u nogometu nije bilo bitno da vezni igrač/napadač puno trči. Nakon raskida ugovora s Dinamom, odlazi u redove gradskog rivala Zagreba, i tamo počinje njegov završni pohod na najboljeg strijelca HNL-a svih vremena. U 55 utakmica zabija 29 golova te ulazi u klub igrača iznad 100 golova u hrvatskoj ligi. Ujedno, u sezoni 2009./2010. bio je najbolji strijelac lige.

U to vrijeme hrvatska liga počela je tonuti do neslućenih nizina. Dinamo je bio već peti put zaredom prvak Hrvatske, Hajduk je bio pred gašenjem, Rijeka skoro ispala iz lige, a ostatak momčadi je krpao kraj s krajem. Varteks je promijenio ime u Varaždin, a Vuga se vratio u rodno jato. Pokušao je s mladom momčadi nešto ostvariti, možda i zaključiti karijeru, ali klub se 2o12. ugasio a Vugrinec je sreću potražio u Koprivnici.

Tamo je dostigao i prestigao Igora Cvitanovića, igrao još tri sezone za Slaven Belupo i s 40 godina, kada već mnogi imaju trenersku karijeru, objesio kopačke o klin. Zadnji protivnik Zadar, bio mu je identičan kao i prvi, kada je još 1992. kao 17-godišnjak istrčao u dresu Varteksa.

Postoje još mnogi klubovi u HNL-u u kojima bi Vugrinec mogao igrati i bez problema biti opasan za protivničke obrane. Karijeru nije završio gdje je htio, ali postoji još jedan klub kojem bi mogao pomoći u ostvarenju svojeg cilja. To je NK Varteks, klub osnovan od strane navijača te je nedavno pod ogledalo javnosti došao zbog prijateljske utakmice sa splitskim Hajdukom. Reći ću, bez Vugine pomoći, sigurno njegova dva omiljena kluba.

Na kraju priče, objektivno je reći da je jedan od najvećih igrača koji je trčao hrvatskim travnjacima. Sva ostala mišljenja dio su subjektivnosti, koja se može naći kod svakoga. Javno je kritizirao kako gašenje klubova nigdje ne vodi, jer bi trebalo, po takvome, ugasiti 90% klubova.

Ustvari, možda je u jednom razgovoru za Sportske novosti izrekao tešku istinu s kojom se suočavaju naši klubovi: “Krivnici Varteksa nisu nepoznati, dapače, bilo ih je u gradu i u klubu. Osobito su odmagali oni koji su ga upotrebljavali i zloupotrebljavali u stasanju do loklanih tajkuna. Ako ga i nisu mogli sačuvati, mogli su barem pokušati

A hrvatskom sportu i nogometu općenito “nedostaje entuzijasta i motora kakav je bio pokojni Herjavec.”

Hoćemo li za koju godinu vidjeti Davora Vugrinca na nekoj od visokih pozicija kako hrvatski nogomet vraća na stare staze slave?

Pratite nas i na Facebooku!
Logiraj se na Facebook.