DORJA BLAŽIĆ: „Mačevanje je način mog života bez kojeg ne bih mogla“

DORJA BLAŽIĆ: „Mačevanje je način mog života bez kojeg ne bih mogla“

"Bavite se sportom i nikad ne odustajete od nečega što volite."

Photo: Hrvatska reprezentacija

Mlada perspektivna sportašica hrvatskog mačevanja Dorja Blažić, unatoč brojnim nedaćama koje su je zadesile u protekla četiri mjeseca s osmijehom je dočekala ekipu Hrvatske reprezentacije i obavila ugodan popodnevni razgovor.

Krajem prvog mjeseca pri povratku s natjecanja u Italiji, Dorja i ostatak njezine mačevalačke ekipe doživjeli su tešku nesreću u kojoj je mlada sportašica najteže prošla zadobivši ozbiljne ozljede zbog kojih je morala izbivati s treninga i okrenuti se rehabilitaciji. Rehabilitacija joj nije bila prepreka da bez dana treninga sudjeluje na Državnom prvenstvu u mačevanju i ‘pomete’ svu konkurenciju.

Vedra, vesela i komunikativna Dorja uz zadivljujuće sportske uspjehe proglašena je i najboljom učenicom generacije u Osnovnoj školi Bukovac koju pohađa.

U nastavku vam donosimo intervju….

– MOŽEŠ LI MI SE PREDSTAVITI I REĆI NEŠTO O SEBI?

Ja sam Dorja Blažić, imam trinaest godina i mačevanjem se bavim od svoje devete godine. Moja disciplina je Floret.

– ZAŠTO SI SE ODLUČILA ZA MAČEVANJE?

Bojan Jovanović, prvi hrvatski olimpijac i moj prvi trener jednoga dana došao je u moju školu prezentirati mačevanje. Svojom pričom uspio me je zaintrigirati i htjela sam se okušati u mačevanju, pa sam tako i započela s treninzima na kojima me je dvije godine podučavao trener Jovanović. Nakon njegovog odlaska u Ameriku tu ulogu preuzeo je i moj dosadašnji trener i izbornik hrvatske reprezentacije Darko Limov s kojim radim već dvije godine.

– ŠTO JE FLORET?

Mačevanje je sport između boksa i šaha i ima jako puno pravila te uvijek postoji nešto novo što se može naučiti. Floret je najteža disciplina u mačevanju. Boduje se samo u torzu.

– KAKO IZGLEDAJU TVOJI TRENINZI U FLORETU?

Trening započinjem zagrijavanjem nakon kojega slijedi školica s trenerom koji nam pokazuje pokrete koje mi nastojimo uvježbati. Nakon uvježbavanja slijedi mačevanje međusobno između nas i na kraju istezanje.

– KOLIKO ČESTO IMAŠ TRENINGE?

Treninzi se održavaju svaki dan u tjednu, a nekad i po dva puta u danu.

– USPIJEVAŠ LI USKLADITI SVOJE ŠKOLSKE OBVEZE S TRENINZIMA?

Nije lako, ali uspijevam. Kad nešto voliš nije ti uopće problem potruditi se za to. Unatoč brojnim treninzima, uspijevam izvršavati svoje školske obveze, učim prije i poslije treninga i evo pri završetku sam osmog razreda i s uspješnim ocjenama s 5.0 kojim sam završavala dosadašnje razrede dobila sam priznanje najbolje učenice generacije. Nakon osmog razreda planiram upisati osmu gimnaziju Tituša Brezovačkog na Gornjem Gradu.

– OD ČEGA SE SASTOJI MAČEVALAČKA OPREMA?

Imamo mačevalačke čarape i tenisice, hlače, štitnik ispod svega, potpastron, mačevalačku jaknu i plastron koji se koristi kod floreta, mačevalačku žicu, masku i floret koje služi kao oružje

– NAJDRAŽA POBJEDA NA NATJECANJIMA?

Pobjeda koju bih posebno izdvojila je drugo mjesto na Prvenstvu Mediterana u Marseilleu i ovogodišnja pobjeda nakon nesreće u kojoj sam osvojila naslove prvakinje u mlađem kadetskom, kadetskom i najvažnijem seniorskom što mi je omogućilo da s tim naslovom seniorske prvakinje dobijem treću kategoriju Hrvatskog olimpijskog odbora te dobila status Vrhunskog sportaša Republike Hrvatske i ušla u razvojne programe Hrvatskog olimpijskog odbora

– JE LI TI SE TEŠKO BILO VRATITI NAKON NESREĆE?

Nesreća je jako puno utjecala na moje mačevalačke treninge i cjelokupan život. Bilo mi je jako teško prolaziti kroz cijeli proces oporavljanja, kojega i dan danas prolazim, ali mi je bilo drago vratiti se jer radim ono što volim. Želim se što prije oporaviti i u potpunosti vratiti kako bih bila puno bolja nego prije. Ova nesreća dala mi je životnu lekciju i dala spoznaju da je život previše kratak da bih komplicirali i ne uživali u njemu.

– PROCES OPORAVKA TRAJE VEĆ SKORO ČETIRI MJESECA, KAKVI SU DOJMOVI SADA NAKON NESREĆE?

U ovom cijelom procesu oporavka želim zahvaliti talijanskim liječnicima dr. Cavalli i dr. Bonetti koji su bili fenomenalni u mom liječenju i danas još uvijek pitaju za mene i moje zdravlje, također želim zahvaliti i našim doktorima neurokirurgu dr. Gjurasinu, dr. Periću,dr. Kneževiću i dr. Kukini na apsolutno svemu što su učinili za mene, jer s obzirom na takvu dijagnozu uspjeli su svojom ljudskošću i pristupu da prebrodim teške dane. Želim zahvaliti i svojoj ravnateljici Osnovne škole Bukovac i svim profesorima koji su mi omogućili nastavu u kući i napravili da se osjećam dijelom te sredine i uspješno završim osmi razred.

– S OBZIROM DA STE DOSTA ČESTO NA PUTOVANJIMA NOVA PRIJATELJSTVA NISU UPITNA?

Istina, tijekom prvenstava upoznajemo puno ljudi iz cijeloga svijeta s kojima sklapamo nova prijateljstva. Nakon što mi se dogodila nesreća javljale su mi se prijateljice iz Austrije, Italije, Paragvaja, Singapura i mnogi drugi s riječima potpore i podrške te željama za brzim ozdravljenjem.

– ŠTO BIH PORUČILA SVOJIM VRŠNJACIMA?

Bavite se sportom i nikad ne odustajete od nečega što volite što god da vam se dogodilo u životu.

Pratite nas i na Facebooku!
Logiraj se na Facebook.