Goluža: Ključni potez povukao sam ja kad sam izašao iz igre!

Goluža: Ključni potez povukao sam ja kad sam izašao iz igre!

Na današnji datum prije 25 godina rukometaši Zagreba su pod imenom Badel 1862 osvojili svoj drugi naslov europskog prvaka. Tri sekunde prije kraja ključni gol zabio je pokojni Iztok Puc...

Foto: Robert Belosevic/PIXSELL

Bila je to momčad “za ubiti vola”: na golu Tonći Peribonio i Rolando Pušnik, na crti Neno Kljajić i Božo Jović, na krilima veliki Patrik Ćavar lijevo i Ivica Obrvan te Željko Babić desno. Srednji vanjski Bruno Gudelj i Ratko Tomljanović. Lijevi vanjski pokojni Iztok Puc i do njega “univerzalni vojnik”, najveći ratnik kojeg je Zagreb ikad imao, tada 22-godišnji Slavko Goluža. Desni vanjski tamnoputi Slovenac Tettey Banfro, izvrsni kradljivac lopti. Na klupi Zdravko Zovko.

Ekskluzivne fotografije Pixsellova fotoreportera Roberta Beloševića Belog, snimljene tog 30. svibnja 1993. godine u dvorani u Frankfurtu, najbolje dočaravaju kako su izgledali slavni dani hrvatskog rukometnog diva.

Foto: Robert Belosevic/PIXSELL

Zagreb iz 1992. i 1993. je definitivno jedna od najboljih europskih rukometnih momčadi svih vremena. No, problem je bio što je s druge strane stajao moćni Wallau Massenheim, prvak njemačke Bundeslige koji je u polufinalu izbacio strašnu Barcelonu, a u svojim je redovima imao Finca Michela Källmana, kojeg se smatralo ponajboljim europskim rukometašem u tom trenutku uz našeg Paku Ćavara. Bio je tu i tada najbolji njemački rukometaš Martin Schwalb. Na klupi slavni brk Heiner Brand, kasnije europski prvak s Njemačkom.

Presudio je Pucov spektakularni gol tri sekunde prije kraja. Prva utakmica pred 12.000 Zagrebovih navijača u vatrenoj atmosferi Doma sportova završila je 22-17 za zagrebaše. U uzvratu je bio isti rezultat tri sekunde prije kraja. Deveterac za Zagreb, vrijeme je zaustavljeno, tri sekunde do kraja. Neno Kljajić izvodi loptu, Puc je prima i odmah tuče, praktički bez skoka. I lopta je u golu, kreće veliko slavlje oko 600 hrvatskih navijača u dvorani u Frankfurtu.

“Koliko?! Zar 25 godina na današnji dan?! Pa jel to moguće?” – rekao je Slavko Goluža, koji je u nezaboravnom finalu u zadnji čas čuo da ga zovu s klupe i istrčao van da uđe kasniji junak Puc.

“U dvorani je bilo 10.000 ljudi i ništa se nije čulo. Ma mogao bih ja tu sad reći kako sam imao dobar pregled igre pa da sam vidio kako mašu s klupe, ali nije bilo tako. Slučajno sam se okrenuo. Istrčao van, pokojni Puc ušao i ostalo piše povijest. I dandanas kad se nađemo ja u šali znam reći: ‘Čekajte malo ljudi, svi se sjećaju Pucova gola. A ključni potez napravio sam ja! Kako?! Pa izašao sam van.” – smije se Keta.

Bili su to teški dani za Hrvatsku. Godinu dana ranije “zagrebaši” su naslov europskih prvaka osvojili “iz autobusa”, igrali su uglavnom u Austriji jer EHF nije htio dati dozvolu za nastup u Zagrebu zbog rata.

“Ali te 1993. smo zato igrali pred svojim navijačima. Polufinale protiv Venissieuxa u Ledenoj dvorani u strašnoj atmosferi. A to je bila jako dobra momčad, sa Zlatkom Portnerom, Dejanom Lukićem i hrpom francuskih reprezentativaca koji su kasnije bili prvaci svijeta. Dobili smo ih oba puta i to uvjerljivo. Prije toga jako dobru Bragu za koju je igrao Čikulajev… Oni su godinu dana kasnije igrali finale Kupa prvaka.” – kaže Goluža.

Danas bi veliki uspjeh bio i kad bi Zagreb bio među pet u Ligi prvaka. A onda, pred Badelom 1862 u Ledenoj dvorani doma sportova malotko bi izvukao živu glavu. Bili su to slavni dani hrvatskog rukometa…

www.24sata.hr/sport

Obavještavamo Vas da portal hrvatskareprezentacija.hr zbog tehničkih poteškoća privremeno prestaje sa radom.