Kolumna klubova:

Hrvatska reprezentacija u društvu članova Kendo kluba Rijeka i izbornika kendo reprezentacije

Hrvatska reprezentacija u društvu članova Kendo kluba Rijeka i izbornika kendo reprezentacije

Foto: Kristijan Vučković

Vikend iza nas prošao je u posjeti Hrvatske reprezentacije Kendo klubu Rijeka. Posebnost ovog treninga bila je ta što je za razliku od uobičajnog isti vodio novi izbornik kendo reprezentacije Christian Filippi. Čast domaćina pripao je  riječkom klubu i to je bio svojevrstan završetak tjedna u kojemu je novi izbornik posjetio klubove u Hrvatskoj i sa članovima istih održao trening  čime je  iskoristio priliku da se predstavi javnosti u toj funkciji i dobije uvid u način rada, broj članova i stupanj znanja članova po klubovima.

Na treningu su sudjelovali dosadašnji hrvatski reprezentativci kao i kandidati za ulazak u reprezentaciju. Tim portala Hrvatska reprezentacija bio je na treningu i uvjerili smo se pritom u svu ljepotu kenda koji u svojim korijenima ima dublji smisao od čisto natjecateljskog. Naglasak je na razvoju ljudskog karaktera kroz disciplinu koja je na treningu bila prisutna punih šest sati. Ono što nas se posebice dojmilo kao outsajdere u poprilično nepoznatom sportu na našem području jest ritual pristupa treningu kao i oprava članova. U kendu članovi su odjeveni u odjeću koja se sastoji od pamučne ili svilene bluze (keikogi), širokih hlača nalik na haljinu (hakama),  oklopa koji sadržava  štitnik za pojas i prepone (tare), štitnika za trbuh, bok i grudi (do),  pamučne marame koja se stavlja na glavu ispod kacige (hachimaki ili tenugui), kacige (men) i naposljetku  rukavica (kote).

Trening započinje razgibavanjem i zagrijavnjem, a potom se sjeda u seizu gdje se poziva na kratku meditaciju (mokuso) kojem je cilj pripremiti svoj duh na trening. Slijedi nastavak zagrijavanja kroz vježbe rezova ‘na suho’ (suburi) bez partnera tj. rezovi se rade na zamišljenom protivniku ispred sebe. Nakon odrađenog,  ponovno se sjeda u seizu. Na podu s desne strane su složene rukavice, marama i kaciga, mač (shinai) je  s lijeve strane.

Nakon naših zapažanja uz usputna objašnjenja prisutnih članova  i sveprisutne tišine odjednom usklik trenera (mentsuke). U danom trenutku  svi su članovi promptno posegnuli za opremom. Imali su minutu vremena da se pripreme za borbu, a novi izbornik im je vrijeme štopao. Tko nije opremu stigao navući u predviđenom vremenu dobio je „nagradnu“ vježbu na kraju treninga – 100 brzih rezova (hayasuburi).

U opravi pravih samuraja i s mačem od bambusova pruća (shinai) članovi su pristupili ozbiljnom treningu i tada smo imali prilike svjedočiti ljepoti ove discipline koju danas vježbaju milijuni muškaraca, žena i djece u svijetu. Kendo nije popularan samo u Japanu, nego su se zaljubljenici u ovu vještinu raširili i po Koreji, Sjedinjenim Američkim Državama, Kanadi, Južnoj Americi, Europi i Australiji, a dolazak na trening po brojnošću prisutnih članova svjedoči i o raširenosti u Hrvatskoj.

Kendo je disciplina koja polazište ima u odabiru pažljivo biranih vježbi, kojima je osnovna zadaća razviti tehnike potrebne za suočavanje s protivnikom, a akcent je stavljen na pažnju i fokus. Uz najbitniji element  dolazi držanje tijela (shi-sei), stavovi (kamae) i pravilna upotreba vidnog polja (metsuke), izvlačenje (kamae-kata) i vraćanje mača/shinai-a u korice (osame-kata), rad nogu (ashi-sabaki), usklađivanje zadavanja udarca s radom nogu (suburi), vokalizacija i disanje (kake-goe), razdaljina i tajming (maai), tehnike napada (uchi-kata), ubadanja (tsuki-kata) i primanja udarca (uke-kata), ponavljano uzvraćanje udarca (kirikaeshi), napad tijelom (tai-atari), tehnike borbe iz blizine (tsuba-zerai), duhovna i fizička spremnost na napad (zanshin).

Sumirajući navedeno kompleksnost je ono što čini ovu disciplinu, međutim u sebi ima ugrađene postavke za postizanja tog savršenog reza – sklada duha, mača i tijela (ki-ken-tai-ichi).

Nakon navedenog vrijeme je da predstavimo Kendo klub Rijeka. Odgovore na naša pitanja dao nam je član upravnog odbora kluba i glasnogovornik Kendo saveza, Ivan Marko Tomljenović.

Kada je nastao Kendo klub Rijeka?

– Početkom 2010 g.

Tko je je pokrenuo incijativu da se kao takav oformi ?

Kendo u Rijeci pokrenut je u sklopu kluba koji se bavi raznim vještinama ,no nakon kratkog vremena takvog djelovanja, a nakon što se okupio određeni broj kendoka željnih kvalitetnog i samostalnog napretka oformljen je i registriran Kendo klub Rijeka.

Je li riječ o entuzijastima koji su počeli vježbati iz neke znatiželje pa je znatiželja nakon toga prerasla u nešto više ili je nastanak kluba imao logičan slijed prisutnosti kenda u Hrvatskoj  i širenje od strane kendo saveza?

– Prve riječke kendoke dolaze s raznim interesima na prve treninge, neki iz zaljubljenosti u kendo vještinu o kojoj su se informirali putem interneta, neki iz divljenja Japanu i njihovoj kulturi, neki iz želje za nekim novim sportom, neki iz interesa za učenje mačevanja. No, jedno je svima bilo jednako, ustrajnost u tome da izuče kendo.

Koliko trenutačno kendo klubova djeluje u Hrvatskoj i kakva je povezanost s njima?

– U Hrvatskoj trenutno imamo 8 klubova. Od najstarijeg Agatsu (iz Zagreba), preko Samobora, Ouke (Zadar), Siska, Karlovca, Zagreba, Rijeke, Marijana (Split) do najmlađeg kluba Yuuki (Pula). Većina klubova u Hrvatskoj, ali i prijateljski klubovi iz Slovenije su vrlo povezani i ne postoji neka velika konkurencija nego svi skupa se trude održati i još više poboljšati kvalitetu i znanje o Kendu kao i međusobne prijateljske veze. Savez kao jedna sabirnica također daje input kako bi se čim više promovirao Kendo u Hrvatskoj te povećalo članstvo.

Postoje li neke rotacije članova u vidu poboljšanja njihovih kompetencija ili svi klubovi djeluju zasebno?

– Klubovi u načelu djeluju samostalno, no kordinirano sa savezom i ostalim klubovima kako bi se pratio rad i kako bi on bio kvalitetan i u duhu vještine. Stariji i iskusniji članovi posjećuju klubove koji imaju manje iskusne članove, ali i manje iskusni članovi tj. klubovi posjećuju one koji imaju više iskustva i znanja.

Ako djeluju zasebno da li postoje klasična natjecanja među istima?

Postoje natjecanja. Kako domaća tako i međunarodna. Većina natjecanja je turnirskog tipa tj. pojedini klubovi u Hrvatskoj, ali i okolici organiziraju vlastite turnire. U Hrvatskoj možemo spomenuti Samobor kendo kup, ali i u sklopu priprema reprezentacije tj. kendo kampa u veljači postoji i ‘second chance taikai’ natjecanje. U blizini su jos turniri u Budimpešti, Beogradu, Ljubljani, Alessandriji, Insbrucku, Beču itd. Osim ovih svake godine organizira se i Državno prvenstvo Hrvatske, a naša reprezentacija nastupa na Europskom i Svjetskom prvenstvu.

Kako izgledaju natjecanja domaća, a kako međunarodna? Opišite malo postupak natjecanja (trajanje, bodovanje)? Koje su kategorije natjecatelja?

– Kako domaća tako i međunarodna natjecanja prate zadanu formu s manjim dozvoljenim izmjenama formata. U načelu većina turnira ima barem dvije kategorije – individualno i timsko natjecanje. Moguće su još podjele ovisno o broju prijavljenih na učeničke (kyu) i majstorske (dan) kategorije, kao i ženska kategorija i jedna ili više junior kategorija. Osnovna forma natjecanja je kroz borbe (shiai) koje su obično u trajanju od 3 minute (moguće je i do 5 minuta) na borilištu dimenzija 9×9 (do max 11x11m) Borbu je moguće završiti ranije ukoliko netko osvoji najčešće dva poena (ippona), a moguće je i na tri ili jedan ippon. Svaku borbu sude tri suca (shinpan), a važećim se smatra onaj bod koji barem dva suca označe podizanjem zastavice u boji trake na leđima natjecatelja (crvena ili bijela).

Uobičajeno je da se održe prvo borbe svatko sa svakim u skupinama (polovima) od po 3 do 4 natjecatelja. Iz skupina prolaze u knock out fazu jedan do dva natjecatelja.Postoje razne varijacije, a neke su npr. natjecanje za početnike u kojem se borba izvodi na na način da svaki od natjecatelja sa vlastitim parom pokaže bolju tehniku izvodeći tzv.uchikomiwazu (vježbu), a suci odlučuju tko je pokazao bolju tehniku, duh itd.

Od ostalih varijacija npr. mogući su turniri gdje se sve borbe odlučuju prvim bodom ili npr. bez borbe u skupinama ili u velikim skupinama svatko sa svakim. Timski dio natjecanja je najčešće u formatu sa 3 ili 5 članova tima gdje se onda (slično Davis kup susretima u Tenisu) pobjednik odlučuje skupljanjem bodova u 3 (ili 5) borbi. Bitno je napomenuti da se finalima i osobama koje do finala dođu iskazuje osobita čast te je bitno da prisutni gledaju finale u sjedećem seiza položaju.

Što se natjecanja tiče ovdje je vrlo bitno spomenuti jedan detalj koji u biti pokazuje taj prijateljski kendo duh. Kendo je nastao iz potrebe Samuraja da ne vježbaju s pravim mačem (katanom) stoga su kendoke bili prijatelji. Isto takav duh se prenosi i dalje te i u borbama na turniru uobičajeno je reći da nemamo protivnika nego prijatelja s kojim vježbamo. Svako i najmanje omalovažavanje „protivnika“ je apsolutno zabranjeno, štoviše čak i gesta veselja kod osvajanja boda smatra se omalovažavanjem i suci bez ikakve grižnje savjesti mogu na takvu gestu oduzeti već dodijeljeni bod.

Na kojima natjecanjima je Kendo klub Rijeka nastupao, je li postigao kakve rezultate (klupske ili pojedinačno)?

– Kendo klub Rijeka trudi se ići na čim više natjecanja, no ograničavajući faktor je financiranje koje trenutno ide isključivo iz džepova članova. Česti smo gosti u Budimpešti na Sakura kupu (uspjeh juniora u 2016 u kihonu jedno srebro i jedna fighiting spirit nagrada te fighting spirit nagrada u ženskoj kategoriji), te Ljubljani Samurai cup. Isto tako prošle godine na državnom prvenstvu u juniorskoj kategoriji smo osvojili broncu, a u ženskoj srebro.

Postoji li pojedinac koji kendo najbolje prakticira u klubu?

– Ovdje bih prvenstveno pojasnio sistem rangiranja u kendu koji se dijeli na učenička (kyu od najnižeg 6-og do najvišeg 1-og kyu) zvanja i majstorska (dan od najnižeg prvi dan do najvišeg 8 dan) zvanja. Vrlo slično je i u npr. karateu, no s tom razliku da na našoj odjeći ne postoji nikakva fizička oznaka stečenog ranga.

U riječkom klubu najviše zvanje ima predsjednik kluba (ni(2)dan) kojeg prate dva sho(1)dan te dvoje (ik(1)kyu). Ostali članovi su nižih zvanja no na dobrom putu da brzo napreduju.

Kakva je praksa širenja kendo pokreta u Hrvatskoj? Postoje li praktikanti kendo discipline koji poput praktikanta joge mogu samostalno pokretati i osnivati „klubove“ ili „udruženja“ i na taj način širiti pokret?

– Kendo se prvenstveno tretira kao sport. Kendo savez je pridruženi neolimpijski član Hrvatskog olimpijskog odbora. Način osinvanja klubova jednak je bilo kojem drugom sportskom klubu ili udruzi. Za pristup Kendo savezu mora se poštivati sve gore opisano i rad u klubu mora izražavati pravilan duh kenda.

Širenje kenda koje je do sada bilo na neki način spontano pred godinu dana je prešlo i u planiranu kategoriju tj. klub Yuuki iz Pule je pokrenut na inicijativu saveza ali uz „pokroviteljstvo“ riječkog kluba koji je svoje snage dijelom usmjerio i na grad Pulu kako bi projekt osnivanja novog kluba bio čim uspješniji. Na neki način klub Yuuki je dijete riječkog kluba te su nakon rješavanja upravnih zadataka osnovani u punom smislu sportske udruge, a od prošlog vikenda su i članovi saveza. Nakon što kendo klub Yuuki postane dovoljno jak vjerojatno će se pokrenuti na sličan način još koji novi klub u nekom drugom hrvatskom gradu.

Koje kompetencije mora imati trener kenda? Mora li imati licencu, ako da koji je postupak dobivanja iste?

– Prema naputku europske kendo federacije (EKF) svi kendoke sa zvanjem 3. dan i više mogu se smtrati trenerima i učiteljima. Postupak, tj. definiranje licenciranih trenera unutar RH je trenutno u postupku izrade prema naputku HOO.

Polaganje ispita i ostalo?

– Što se polaganja ispita tiče to je vezano za gore spomenuta zvanja. Svi članovi se potiču da svoje znanje potvrde prisustvovanju ispitima i stjecnjem novih zvanja. Najčešće se polaganja organiziraju u sklopu turnira ili seminara, no povremeno se organiziraju i samo polaganja. Ispiti se polažu ispred komisije koja mora biti dan zvanje i najmanje dva zvanja više od polagača. Zanimljivo je istaknuti da osim pokazanog znanja, tehnike i duha postoji i minimalno vrijeme koje mora proteći između dva uspješna polaganja tj. za učenička kzu zvanja mora proteći minimalno 3 mjeseca prije pristupa polaganju sljedećeg zvanja, dok kod dan zvanja mora proći onoliki broj godina koliko dan zvanje imamo. Primjerice nakon polaganja 3. dana treba proći 3 godine prije nego se može pristupiti polaganju 4. dana.

U Hrvatskoj od nedavno imamo  najviše zvanje 5. dan koje nose dvojica kendoka iz Zagreba. 4. dan zvanje u hrvatskoj nose 4 osobe.

Obzirom da je Kendo potekao iz Japana, ima li se praksa usavršavanja u Japanu?

– U Hrvatskoj zbog  financijskog stanja takva usavršavanja su rijetkost, no nisu i nepoznata. Postoje tečajevi i programi boravka u Japanu i izučavanja kenda i procesa treniranja kenda koje su pojedini kendoke iz Hrvatske prošli.  Osim odlaska u Japan postoji i opcija da učitelji iz Japana dođu u Hrvatsku na kraće ili duže vrijeme. Primjerice Republika Srbija već dugi niz godina ima jednog sensei (učitelja) iz Japana.

 Je li klub Rijeka ili netko iz kluba bio na nekakvoj obuci vani?

– Članovi kluba redovito (ovisno o financijama) sudjeluju na seminarima u okolici.

Koliko je trenutačno članova u klubu Rijeka?

– Kendo klub Rijeka bliži se 30 stalnom članu prilično brzo.

Kako početi? Kome se javiti? Kako krenuti ako se odluči netko baviti kendom?

– Početi se može tako da se javi nama i dođe na prvi trening.

Što za početak bavljenja kendom osoba mora imati?

– Za početak osim dobre volje i želje za nečim zanimljivim, uz dosta živaca za izdržati prvi dio gradnje znanja treba imati sportske hlače (preferiraju se duge sportske hlače, trenerka ili sl.) te kratka pamučna majica. Obuća nije potrebna jer treniramo bosi, a ostalu opremu za početak posuđuje klub.

Ovdje bih napomenuo (ukoliko je zanimljivo) da cijena početničkog kompleta za kendo (kad se dođe na nivo znanja, ali i želje za kendom) se kreće u rangu kupovine bilo koje opreme za treninge (lopte, kopačke, dres i sl) tj.  hakama+gi+shinai+bokuto+ torba za boken i shinai se kreće u rangu cijene 950 kn. Oklop se kupuje svega par puta u životu, a nije strana ni kupovina ili prodaja polovnog bogu-a. Cijena novog oklopa kreće se od 2000 kn pa naviše.

 I kakav je pristup početnicima da li postoji početnički pristup pojedincu, da li se formiraju grupe ili pojedinac promatranjem starijih, iskusnijih upija znanje i pomalo ulazi u svijet kenda?

– Ovisno o broju zainteresiranih mogući su i grupni pristup , ali i individualni. – prilagodimo se. No kako su osnove kenda vrlo bitna stavka za pravilan napredak tako se tome i posvećuje velika pažnja, tj. jako se pazi da početnici dobiju najbolju moguću podlogu kako bi onda napredovali.

Kako je kendo izbornik prokomentirao trening i koje su njegova zapažanja?

– Vrlo je zadovoljan i očekuje da će mu rad s nama biti zanimljiv. Drago mu je bilo vidjeti da se svi jako trude da kendo u Hrvatskoj ima dobar temelj i da se ima na čemu graditi daljnje  znanje.

(Foto: Kristijan Vučković)

Obavještavamo Vas da portal hrvatskareprezentacija.hr zbog tehničkih poteškoća privremeno prestaje sa radom.