KOLUMNA KLUBOVA:

Hrvatska reprezentacija u gostima kod ragbijaškog kluba Rijeka

Hrvatska reprezentacija u gostima kod ragbijaškog kluba Rijeka

"Emotivci koji se vole potući!"

Rugby club Rijeka foto: Damjan Raguž

Petak navečer, 21 sat, pomoćno igralište Kantrida, reflektori i jedna momčad…! Ne, dragi čitatelji, nije riječ o HNK Rijeka, nogometnoj utakmici ili treningu nogometaša…..riječ je o ragbiju i treningu ragbijaša Ragbijaškog kluba Rijeka.

Novinarski tim portala Hrvatska reprezentacija posjetio ih je tijekom treninga i uvjerio se u istinitost njihove maksime: “Ragbi – sport od kojeg ne možete pobjeći jednom kad probate.” Da je tome tako, ragbijaši su nam pokazali na terenu, svojom igrom, discipliniranošću, dobrim sportskim duhom, susretljivošću – drugim riječima dobrom energijom. Posebno je lijepo bilo vidjeti trojicu dječaka – mladih ragbijaških nada koji su uz iskusne ragbijaše usvajali svoje prve ragbijaške korake.

Sat i pol njihova trening za nas je prošlo u “hipu”. Imali smo priliku doživjeti ragbi i svidio nam se pokazan performans na terenu. Iako je za nas tu mnogo nepoznatih elemenata igre, tražili smo odgovore i na svako pitanje iste i dobili. Trener Damir Sarajlija i igrač Edin Haliti, odvojili su trenutke za naša pitanja, dok su nam ostali igrači na terenu zorno dočaravali terminologiju. Tako smo primjerice saznali da ragbi utakmica traje 80 minuta. Igrači se dijele na igrače skupa i linije. Igrači skupa nazivaju se: lijevi stup, sidraš, desni stup – prva linija skupa, skakač, skakač – druga linija skupa, krilo skupa, zatvarač – treća linija skupa. Svaki od njih ima svoju funkciju. Tako primjerice sidraš ubacuje loptu u igru s aut-linije i zadužen je za hvatanje lopte kad je dosuđen skup.  Igrači linije nazivaju se ‘plesači’, oni su sprinteri koji napadaju kada im igrači iz skupa ‘dostave’ loptu.  Igrače linije čine spojka, otvarač, prvi centar, drugi centar, krilo, zatvoreno krilo i branič. Spojka je veza između skupa i linije i mora imati brzi pas. Otvarač je vođa igre koji odlučuje što s loptom, da li ju šutirati, dodati ili s njom trčati. Centri su robusni momci s puno tempa, sposobni za obranu lopte ili obaranja, promjenu kuta igre, oni su ti koji guraju liniju naprijed. Krila su igrači završnice koji koriste brzinu, step, a često i snagu. Branič mora biti sposoban obarati, hvatati i trčati s loptom iz pozadine.

Početnu postavu čini petnaest igrača. Zgoditak je postignut kada se lopta položi iza protivničke skor linije i vrijedi 5 bodova, a ako je pretvaranje (pucanje lopte na gol kroz rašlje) koje se dodjeljuje nakon polaganja (skora) uspješno, upisuju se još 2 boda. Kazneno pretvaranje, kao i udarac nogom odskočne lopte iz igre, vrijede 3 boda. Ragbi kao sport pun je termina koje valja razumijevati, kao što je skup ili skram (engl.scrum) kojeg čine teži igrači, a formira se nakon prekida i manjih prekršaja. Kad se igrači poslože u tu formaciju doslovce nalikuju na sumo hrvače.

Riječki ragbijaši su nam na terenu odmah i demonstrirali ragbijašku terminologiju te smo ih tako imali priliku vidjeti u navedenoj formaciji kao i formaciji tzv. raka. Kad je igrač s loptom oboren na zemlju dužan je loptu pustiti iz ruku i tada počinje borba. Rak je formiran kada igrači iz obje momčadi dođu u kontakt iznad lopte. Kada suparnički igrači zadrže igrača s loptom, a on se uspije održati na nogama te se za njega uhvate igrači obaju ekipa, formira se tzv. mlin. Često će se ekipa koja ima loptu poslužiti snagom i brojnošću da mlin odgura što dublje u protivnički teren u pokretnom mlinu. Ako lopta u mlinu zapne i nijedan tim nije u mogućnosti igrati s njom sudac zaustavlja igru i poziva skup. Ragbijaši RK Rijeka, koje smo ovom prigodom posjetili, omogućili su nam kroz spoj teorije i prakse bolje razumijevanje pravila ragbija.

Ragbijaški klub Rijeka ima svoju povijest koja seže u 2006. godinu, a prema riječima igrača klub je nastao ‘iz fore’. Dvadesetak okupljenih momaka uzeli su tu jajoliku loptu i jednostavno zaigrali ragbi na svoj način, nakon čega se priča počela dalje ‘odmotavati’.  S daljnjim ‘odmotavanjem’ došla je i ozbiljnost igre. Danas ti momci igraju drugu ragbijašku ligu, što je iznimno veliki uspjeh s obzirom na uvjete u kojima djeluju.  No, valjda je to put svih naših sportaša pa i ragbijaša – iz amaterizma u profesionalizam.

Od samog početka Kluba pa sve do današnjega dana, postava RK Rijeka se izmjenjivala, no neki su ipak konstanta.  Edin Haliti,  Sead Haliti, Alem Ivković, Marko Juraga, Ivan Juraga uz nekoliko povratnika u momčad nakon izbivanja te  nekolicine novopristiglih igrača na terenu, čine ekipu koja igra s puno entuzijazma i energije.

Zanimalo nas je i je li entuzijazam i energija koja je vidljiva na terenu i u njihovoj igri, dugoročno održiva kad se pogleda kroz prizmu financija. Može li entuzijazam i energija sa sobom povući i financijsku injekciju za klub ili treba nešto puno više od toga?  Pritom smo dobili već očekivane odgovore. Trener svoj posao obavlja volonterski, a dečki – igrači troškove odlaska na turnire, opremu, dozvole podmiruju iz vlastitog džepa.

Članarine za nove članove ne postoje iz razloga što je naglasak stavljen na strategiju širenja ragbija pri čemu je težnja usmjerena na razvitak omladinskog pogona, djece i mladih od 7 do 18 godina, kao i seniorskog pogona. Svatko tko se odvaže ‘ragbi probati i od njega ne pobjeći’, dobrodošao je u Klub. Poput mladih nada koje smo zatekli na treningu, poziv je dakako otvoren i za upise djevojaka.

Kad smo ih upitali koliko grad pomaže te ima li sluha za njihove potrebe, ispričali su nam kako su se dugo okupljali na raznim površinama samo kako bi trenirali jer nisu imali adekvatan prostor. Trenirali su po školskim igralištima, livadama, a onda su od Grada dobili neke prostore. Tako im je primjerice bila dodijeljena mala površina na Orijentovom igralištu, iza gola. Usudili bi se reći ‘šaka u oko’ za njihove potrebe, jer ragbi se u pravilu igra na terenu dimenzija 100*70 m, a dodijeljeni prostor nije bio dovoljan niti za trećinu njihovih potreba igranja i rastrčavanja. No, onda su se uspjeli izboriti za mogućnost korištenja pomoćnog igrališta HNK Rijeke gdje danas treniraju, ali ponekad isti dijele s nogometašima. Čak bi i to bilo uredu, da nisu dobili na korištenje termin od 21:00 do 22:30 sati. Tako kasni termin predstavlja dodatni problem za mlade koji žele trenirati,  što  zbog kasnih noćnih sati, što zbog školskih obaveza sljedeći dan. No, da se ragbijaški treninzi i školske obveze mogu uklopiti dokaz je mladi ragbijaš koji je odnedavno došao u klub. Riječ je o petnaestogodišnjaku Bruni Ajanoviću za kojeg su se svi iz kluba jednoglasno složili da je mlada ragbijaška nada i da ima potencijala za daljnji razvitak.

U svojim skromnim okvirima, ovi mladi ragbijaši savršeno funkcioniraju. Imaju viziju, cilj, zajedništvo i svoju osobnost iskazanu njihovim riječima: “Rezultatski uspjesi će doći iako su oni uvijek želja, motiv. Pobjedu uvijek želimo. Želimo li se afirmirati ili igrati radi čistog zadovoljstva? I jedno i drugo, istovremeno i u ozbiljnoj igri treba uživati i biti zadovoljan. Da, volimo ragbi i pronalazimo gušt u toj igri. Ragbi kao sport je u svoje korijene stavio ideje kao što su integritet, solidarnost, disciplina, poštovanje, hrabrost, lojalnost, timski rad. U duhu toga su se razvila pravila igre. Na tome počivaju fizičke pripreme, rad, treninzi. Tako da ragbi prirodnim slijedom okuplja osobe različitih fizičkih konstitucija pa i kulturnih, vjerskih, geografskih razlika. Svaki ragbi klub ili zajednica mora djelovati u tom smjeru. I ako uspijete naći jednu osobu s kojom možete dijeliti takav pristup ubrzo želite naći i drugu, treću itd. Zato su naše ambicije ipak malo veće od naganjanja lopte na zelenoj travi par puta tjedno.”

 Galerija fotografija  Damjana Raguža, Hrvatska reprezentacija.

Obavještavamo Vas da portal hrvatskareprezentacija.hr zbog tehničkih poteškoća privremeno prestaje sa radom.