Intervju s Filipom Ivićem

Intervju s Filipom Ivićem

Naš hrvatski rukometni reprezentativac otkrio je svoje planove

Hrvatski rukometni reprezentativac,   mlad i perspektivan  vratar Filip Ivić odgovorio je na nekoliko pitanja i pritom dao naznake u kojem smjeru planira dalje graditi svoju karijeru. Kako provodi blagdane , s kim se iz reprezentacije najčešće druži,   kratak rezime svojih početaka, razvoja i nastojanja za budućnost te odgovori na par blic pitanja našeg novinara odaju velike mogućnosti ove mlade nade.

1. Kako ste proveli blagdane? Uskoro nam dolazi 2016 godina. Ciljevi u Novoj – Obično su blagdani jedini dani kada sam slobodan. Imali smo stvarno napornu polusezonu, puno utakmica, puno treninga. Slobodne dane proveo sam s obitelji, u krugu bliskih prijatelja, došla mi je rodbina iz Francuske i većinom kućna atmosfera, druženje i priča, lagano ništa previše , malo da se odmorim od svega. – Nova godina uvijek donosi puno toga kako u sportu tako i u svemu ostalome, ali prvo se moram koncentrirati na reprezentaciju, svi znamo da nam dolazi Europsko prvenstvo, nakon toga teška Liga prvaka, završnica SEHA lige, Olimpijske igre. Nadam se da ćemo ostvariti dobar rezultat na svim prvenstvima i želio bih svim igračima da budu živi i zdravi, što je najvažnije. Svi smo motivirani, mladi smo, željni uspjeha, rukomet nam je prvome mjestu i to će nam biti glavna vodilja  za 2016 godinu.

2. S koliko ste godina počeli trenirati rukomet i kako je to sve počelo? Prije toga ste trenirali karate? Dobili ste i nadimak rukometni Karate – Kid. – Trenirao sam prije rukometa sedam godina karate i od tada je sve počelo s nadimkom “Karate Kid”, uvijek ima takvih šala pa evo tako su i mene nazvali. Inače me zovu Fićo ili Joke jer mi se tata zove Joško. Zadnju godinu karatea i rukometa sam trenirao paralelno , tri puta tjedno je bilo karate, tada je karate bio još prva opcija i onda sam se prebacio samo na rukomet 2003. godine kada su naši postali prvaci u Portugalu i do dana današnjeg sam ostao na golu, prvi trening sam stao odmah na gol i to se za sada pokazalo jako dobro.

3. Do svoje 23. godine dobili ste brojne pohvale, kao npr. od legendarnog Šterbika, tu je i Omeyer i sjajni Danac Hvidt. S 19 ste ušli u prvu momčad Zagreba i odmah privukli veliku pozornost na sebe sjajnim obranama u Ligi prvaka i SEHA ligi. Mislite li da možete jednoga dana postati veliki vratar  i uzor mladim vratarima u svijetu rukometa? – Dobio sam dosta pohvala. Vrlo rano sam dobio priliku, stariji su otišli u druge klubove i iskoristio sam je na najbolji način. U klubu sam 13 godina, prošao sam sve selekcije, nisam išao na nikakve posudbe nego samo Zagreb. Prošao sam i sve selekcije u reprezentaciji, od U17 do U21, i dalje dobivam priliku i minutažu i zahvalan sam svome klubu, koji mi jako puno znači i živim za taj klub, za svoj grad i reprezentaciju. U Ligi prvaka imamo stvarno veliku gledanost, zahvalan sam svima, dobivamo poruke podrške ovu sezonu i pogotovo prošlu, jer smo za nas napravili nevjerovatan rezultat onaj koji prati rukomet će znati o čemu pričam. Što se tiče toga da postanem uzor mladima, bitno je to što radiš da voliš, da stvaraš tim u kojemu igraš, da stvaraš rezultate da budeš primjer drugima. Svi mi želimo osvojiti medalje, napraviti dobre rezultate ali najvažnije je zdravlje, a radim to što volim, mislim sigurno je da želim biti najbolji, dali ću u tome uspjeti to ćemo vidjeti. Ako ne budem onaj najbolji, sigurno da se neću ostaviti rukometa.

4. Zagreb ima mladu, ali jako dobru momčad. Mislite li da u nastavku Lige prvaka možete iznenaditi i otići daleko, iako Zagreb muče ozljede? – Mislim da smo prošle sezone ostavili dobar dojam i pokazali da možemo igrati sa svima. Pao je Kiel, Paris, Barcelona doma, ove godine je opet pao Kiel. Sada kada se završi prvenstvo, dolazi nam prva utakmica sa Parisom ne treba ih puno predstavljati, mi smo u grupi s najboljim ekipama koje su u samome vrhu i spadaju u top 5 ekipa. Volio bih da malo bolje igramo u gostima, mladi smo još  i žao mi je sto smo izgubili važnu utakmicu protiv Bešiktaša, ali dobro, na greškama se uči, nadam se da ćemo biti sve bolji i bolji. Imali smo problema sa ozljedama. Zadnju utakmicu smo baš komentirali kada sam drugo poluvrijeme sjedio na klupi na tribinama je bilo čak osam igrača bilo, to je nevjerovatan podatak, ali nadam se kada budemo zdravi i kompletni da možemo igrati sa svima.

5. Uskoro je Europsko prvenstvo u Poljskoj. U skupini ste zajedno sa Bjelorusijom, Islandom i Norveškom. Grupa nije lagana, a kakva su vaša očekivanja o utakmicama u skupini? Nećemo nikoga podcjenjivati, idemo kao što svaki trener kaže utakmicu po utakmicu, s Bjelorusijom igramo prvu utakmicu, poslije se križamo s domaćinima Poljacima i Francuskom, Francusku neću posebno predstavljati a domaćini uvijek mogu iznenaditi. Vjerujem u svoju momčad, vjerujem u uspjeh. Nakon toga su nam kvalifikacije za Olimpijske igre što je jako bitno, svi moramo biti maksimalno u tome i spremni na svaku prepreku. Prvo je Europsko, nadam se da ćemo tamo otići zdravi i napraviti dobar rezultat.

6. Očekivanja o samom prvenstvu, koliko zaista ova može se reći nova reprezentacija s puno novih imena može daleko? Možemo li očekivati medalju? – Teško je o tome govoriti, mi smo takav narod, da se samo zlato računa, nama je svaka pobjeda veliki uspjeh, dosta nas je mladih, bilo je promjena u reprezentaciji  i nadam se da ćemo skupiti snage da ćemo biti pravi i ostvarit što bolji rezultat.

7. Novi izbornik je izostavio legendarnog kapetana Vorija s ovog popisa za prvenstvo? Mislite li da bi Igor Vori mogao jos pomoći Hrvatskoj  ipak ove sezone pruža dobre igre u Ligi prvaka za Paris. – To nije moja stvar da se miješam, ja sam dobio poziv kao i svi drugi, a to šta je bilo nadam se da su oni o tome razgovarali. Imao sam prilike s izbornikom raditi  dok je bio pomoćni trener Slavku Goluži u Zagrebu, imamo stvarno jako dobar odnos.

8. Na prošlom prvenstvu u Katru, prve dvije utakmice ste proveli na klupi, a onda ste u trećoj protiv Irana imali nevjerovatnih 19 obrana. Mislite li da će vam na ovom prvenstvu novi izbornik Babić dati veću minutažu? – Pa dobro, ja sam zadovoljan sa svakom minutažom koju dobijem  i tako svaki igrač mora razmišljati, da dobijem deset minuta ili zadnjih pet ja moram biti onaj pravi jer igraš za reprezentaciju tako i u klubu isto. Imam već nekog iskustva, osjećam da mogu pomoći. Svi znamo tko je Mirko Alilović, već brani deset godina na visokoj razini i što ste tiče lige prvaka i reprezentacije, čast mi je što mogu dijeliti minutažu sa njim. Da li će to biti jedna utakmica cijela ili ne ja svoj maksimum uvijek moram dati.

9. S kim se najviše družite u reprezentaciji? Tko je glavni u svlačionici za dobru atmosferu prije utakmica? – Svi smo skoro tu generacijski blizu, sa svima sam stvarno super, čak mi je i Šime Ivić rođak, sa Stevanovićem sam stalno u sobi u Zagrebu i sada smo opet, do sada sam bio s Alilovićem, dobar sam s dečkima iz Zagreba, Pavlović, Horvat, Brozović, svi smo si dobri, atmosfera je uvijek dobra, i nadam se da će tako uvijek biti.

10. I za kraj par brzih pitanja..

– Alilović ili Vlado Šola? – Haha, jedan i drugi, ali Mirka dulje poznajem, sa njim sam proveo više vremena, ipak Alilović
– Ivano Balić ili Nikola Karabatić? – Balić!
– Dinamo ili Hajduk? – Tata mi je iz Solina pa bi rekao Hajduk, a ja sam iz Zagreba pa bi rekao Dinamo.
– Aktivni ste na društvenim mrežama, pa Facebook ili Instagram? Instagram Fotografije.

Pratite nas i na Facebooku!
Logiraj se na Facebook.