Ivica Kostelić – “Profesor”

Ivica Kostelić – “Profesor”

{$alt}

I ovaj tjedan nastavljamo u „skijaškom“ tonu. Prošli tjedan sjetilo smo se naše skijaške heroine Janice Kostelić, dok ćemo se ovaj tjedan prisjetiti i svih skijaških uspjeha njezinog brata Ivice. I ako još uvijek aktivan profesionalni skijaš, Ivica Kostelić jedan je najboljih svjetskih skijaša i najboljih hrvatskih sportaša u povijesti.

Ivica Kostelić rođen je 23. 11. 1979.-te u Zagrebu i, kao i njegova sestra Janica, svoju vrhunsku karijeru započeo je u dječjim natjecanjima, a sve je krenulo pobjedom u veleslalomu u slovačkoj Vratni 1992. godine.

I ako je na početku smatran kao specijalist za slalom, s vremenom se razvio u najsvestranijeg skijaša današnjice. Tokom, još uvijek aktivne, karijere natjecao se u svim disciplinama: spustu, slalomu, veleslalomu, superveleslalomu, super kombinaciji, kombinaciji i paralelnom slalomu.

No, ni Ivica nije imao sreće s ozljedama koje su ga pratile tijekom njegove karijere, a sve je krenulo već odmah nakon završetka juniorskih natjecanja. Sve ukupno je do danas prošao 14 operacija koljena, a potrebna će mu biti barem još jedna kako bi koljeno funkcioniralo i u normalnom životu.

U Cortini d’Ampezzo 1998. puknuo mu je ligament zbog čega je propustio Zimske olimpijske igre. 1999. godine na Svjetskom seniorskom prvenstvu u Beaver Creeku odletio je u ogradu i opet su popucali ligamenti. Teškim se radom oporavio i dočekao kraj 1999. kao jedini natjecatelj na svijetu koji je imao bodove u sve četiri discipline na FIS natjecanjima. Nakon toga je ponovno uslijedila ozljeda i propuštanje većeg dijela sezone 1999/2000 zbog oporavka.

U Schladmingu 2001. ostvaruje najbolji rezultat karijere s izvrsnom drugom vožnjom u kojoj je imao 11. najbrže vrijeme. No, već tjedan dana kasnije dolazi do nove ozljede koljena na treningu veleslaloma u Innerkremsu.

Sezonu FIS Svjetskog Kupa 2001/2002 Kostelić započinje 28. mjestom u veleslalomu i osvaja svoje prve bodove u toj disciplini. Sezonu nastavlja senzacionalnom pobjedom na prvom slalomu sezone u Aspenu 25. 11. 2001. sa startnim brojem 64. Nikada u povijesti niti jedan skijaš nije pobijedio utrku s tako visokim startnim brojem. Kostelić i danas drži svjetski rekord. 2. mjestom u Adelbodenu Kostelić preuzima vodeću poziciju u poretku slaloma Svjetskog Kupa i na toj poziciji ostaje do kraja sezone. Postao je ukupni pobjednik slaloma u Svjetskom Kupu te osvaja mali Kristalni globus.

Sezona 2002/2003 počinje za Ivicu pomalo razočaravajuće, no ubrzo dolazi do prve pobjede u slalomu u Sestrieresu, i to s upaljenim leđnim živcem. Sezonu je nastavio dobrim rezultatima i u finišu sezone za dlaku ostao bez Malog kristalnog globusa u slalomu. Na svjetskom prvenstvu u ST. Moritzu osvaja zlatnu medalju u slalomu. Jedna zanimljivost iz te sezone, 5. 1. 2003., na rođendan sestre Janice, Ivica pobjeđuje u slalomu u Kranjskoj Gori, a istodobno Janica pobjeđuje u slalomu u Bormiu. Tim pobjedama prvi puta u povijesti Svjetskog Kupa brat i sestra pobjeđuju u istom danu.

U sezoni 2004/2005 Ivica ponovno odlazi na operaciju nakon teškog pada i ozljede tijekom utrke noćnog slaloma Svjetskog kupa u Schladmingu i ponovo ga čeka rehabilitacija.

Uslijedile su zimske olimpijske igre u Torinu 2006. gdje Ivica osvaja svoju prvu olimpijsku medalju, srebro u kombinaciji. Na zimskim olimpijskim igrama 2010. u Vancouveru Ivica je uspio obraniti srebrnu medalju u kombinaciji iz Torina, a osvaja i srebrnu medalju u svojoj najjačoj disciplini, slalomu.

Sezona 2010/2011 za Kostelića nije počela prema očekivanjima, no pobjedom u paralelnom slalomu u drugoj polovici sezone, krenuo je u nezaustavljivi niz čime je ostvario i jedan od najvećih skijaških pothvata u povijesti. 6. 1. 2011. na Snježnoj kraljici osvojio je 2. mjesto, dok je 9. 1. pobjedom u Adelbodenskom slalomu poveo u slalomskom poretku nakon 9 godina. Crvenu majicu nije ispuštao do kraja sezone, a nakon te utrke poveo je i u ukupnom poretku. 21. 1. u Kitzbühelu Ivica je prvi put u karijeri slavio i u superveleslalomu.

12. 3. 2011. nakon utrke spusta u norveškom Kviftjellu, Kostelić je 20. mjestom i matematički osigurao osvajanje velikog kristalnog globusa i po prvi put u karijeri postao ukupni pobjednik Svjetskog skijaškog kupa. Te sezone osvojio je i Mali kristalni globus za kombinaciju i slalom, a našao se i na postolju u superveleslalomu kao ukupno treći. Osvojio je i broncu na svjetskom prvenstvu u Garmisch- Partenkirchenu.

U sezoni 2011/2012 Kostelić je još jednom ušao u skijašku povijest pobijedivši prvo u kombinaciji i nakon toga još u slalomu u Wengenu, što je bila njegova šesta Wengenska pobjeda. Te sezone osvojio je i Mali kristalni globus u super kombinaciji, no pred kraj sezone je ponovno ozlijedio koljeno što ga je sputalo u obrani naslova ukupnog i slalomskog pobjednika.

Sezonu 2012/2013 Kostelić počinje nakon oporavka ozljede koljena. Te sezone osvojio je srebro u super kombinaciji na svjetskom prvenstvu u Schladmingu, a u istoj disciplini osvojio je i Mali kristalni globus na kraju sezone.

2014. godine na rasporedu su bile zimske olimpijske igre u Sočiju gdje Kostelić osvaja srebro u super kombinaciji. Te sezone je ponovno proglašen i najboljim sportašem Hrvatske.

Posljednje dvije sezone Ivica je odradio dosta rezerviranije što je posljedica brojnih ozljeda koje ima tijekom karijere. Prošli tjedan se na Sljemenskoj utrci svjetskog kupa oprostio od domaćih navijača, no još uvijek nije u potpunosti odbacio mogućnost skijanja na zimskim olimpijskim igrama 2018.

Sve ukupno, Ivica je 27 puta pobjedio u utrkama FIS svjetskog kupa.

ivica kostelic

Na pitanje zašto se od skijanja nije oprostio kada je bio na vrhuncu, Ivica odgovara:
„Jednom sam rekao da oni koji se opraštaju na vrhuncu nisu pravi sportaši jer najveća motivacija u sportu je nešto što veže i amatere i profesionalce. A to je ono kada odete u teretanu ili na trčanje i nakon toga ste zadovoljni sami sobom. Tako i ja volim svoj sport, mada sam na višoj razini. To je prvenstveno strast, a za to mi je najbolja ilustracija jedna reklama za Nike na kojoj ide slika čovjeka koji trči na brdo, a moderator govori: “Novac ne čeka na vrhu brda. Slava ne čeka vrhu brda. Publika ne čeka na vrhu brda. Jedina stvar koja čeka na vrhu brda jest vrh brda.” Ako te to ne motivira u sportu, onda nemaš pravu stvar. Strast je ta koja treba gurati sportaša, a opraštanje na vrhuncu znači da te zanima nešto drugo.“ (izvor: Večernji list)

Pratite nas i na Facebooku!
Logiraj se na Facebook.