Ivo Josipović odlikvao Vladu Lisjaka, Dragutina Šurbeka te posthumno Matu Parlova i Matiju Ljubeka

Ivo Josipović odlikvao Vladu Lisjaka, Dragutina Šurbeka te posthumno Matu Parlova i Matiju Ljubeka

Redom kneza Branimira s ogrlicom odlikovani su Šurbek, Parlov i Ljubek, a Lisjak Redom Danice hrvatske s likom Franje Bučara

Legende hrvatskog sporta - Matija Ljubek i Mate Parlov

Na prijedlog Hrvatskog olimpijskog odbora (HOO) predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović odlučio je odlikovati legende hrvatskog sporta Vladu Lisjaka, Dragutina Šurbeka te posthumno Matu Parlova i Matiju Ljubeka. Odlikovanja su uručena 10. rujna 2014. godine, na dan obljetnice osnivačke skupštine HOO-a, u Uredu predsjednika na Pantovčaku. Redom kneza Branimira s ogrlicom odlikovani su Šurbek, Parlov i Ljubek, a Lisjak Redom Danice hrvatske s likom Franje Bučara.

Odlikovanje u ime pokojnog Mate Parlova primila je supruga Laura Parlov, a u ime Matije Ljubeka njegov sin Nikica Ljubek. Mate Parlov je prvi meč i pobjedu ubilježio 1965. godine u srednjoj kategoriji. Nakon trogodišnjeg boksačkog staža toliko je napredovao da je već 1968. godine nastupio na Olimpijskim igrama u Meksiku. Prvi veliki trofej u poluteškoj kategoriji u karijeri bila je srebrna medalja na EP-u 1969. godine. Na EP-u 1970. godine osvojio je svoje prvo europsko zlato a na EP-u 1973. godine drugo. Sudjelovanje Mate Parlova na Olimpijskim igrama 1972. godine u Münchenu jedna je od najljepših priča hrvatskog boksa, pa i našeg sporta uopće. Meč protiv Kubanca Carrila ušao je u antologiju povijesti svjetskog boksa kao jedan od najboljih i najdramatičnijih mečeva uopće. Vratio se u Pulu sa zlatnom medaljom. Na prvom Svjetskom boksačkom prvenstvu u Havani 1974. godine postao je prvi amaterski prvak svijeta. Za reprezentaciju Jugoslavije nastupio je 18 puta, zabilježio 17 pobjeda i 1 poraz. U amaterskoj konkurenciji imao je ukupno 310 borbi, od toga 291 pobjedu, 13 poraza i 6 neodlučenih rezultata. U razdoblju od 1967. do 1974. godine osvojio je 8 naslova prvaka države. Otisnu se 1975. godine među profesionalce. U Beogradu je 1976. godine osvojio naslov profesionalnog boksačkog prvaka Europe u poluteškoj kategoriji i obranio naslov tri puta. U profesionalnom boksu nastupio je 28 puta, od toga pobijedio 24 puta. U anketi Hrvatske radiotelevizije 2000. godine proglašen je hrvatskim sportašem 20. stoljeća.

Matija Ljubek u bogatoj je sportskoj karijeri na velikim međunarodnim natjecanjima osvojio više od 300 odličja, među kojima su i četiri medalje sa olimpijskih igara te 10 odličja sa svjetskih prvenstava – četiri zlatna, tri srebrna i tri brončana. Na OI Montreal 1976. osvojio je zlato na 1000 metara i broncu na 500 m u jednokleku. Na OI Los Angeles 1984. bio je zlatni na 500 metara i srebrni na 1000 metara u dvokleku. Jedan je od najtrofejnijih hrvatskih sportaša uopće i najuspješniji muški hrvatski olimpijac svih vremena u pojedinačnim sportovima. Nakon završetka aktivnog veslanja Ljubek je bio savjetnik, trener i predsjednik u svom Kajakaškom klubu Belišće te dugogodišnji dužnosnik Hrvatskog kajakaškog saveza. Jedan je od osnivača i prvih potpredsjednika HOO-a. Obnašao je dužnost izvršnog direktora i direktora višesportskih aktivnosti HOO-a, a posljednja mu je zadaća bila dužnost šefa Misije hrvatske olimpijske delegacije na OI Sydney. Njegove su fotografije i odličja uvršteni u Kuću slavnih olimpijskog muzeja u Lausanni, a Međunarodni olimpijski odbor dodijelio mu je 1996. godine posebno priznanje povodom stogodišnjice olimpijskih igara. Najviša nagrada HOO-a, ona za životno djelo, nosi njegovo ime.

Dragutin Šurbek u svojoj je prebogatoj karijeri, dugoj 55 godina, osvojio 37 medalja na svjetskim i europskim prvenstvima te još 17 na veteranskim natjecanjima. Bio je pojedinačni prvak Europe, dvostruki prvak svijeta u parovima, tri puta prvak Europe u parovima te momčadski prvak Europe. Za reprezentaciju Jugoslavije igrao je 503 puta, a kao hrvatski reprezentativac nastupio je 15 puta. 30 puta bio je prvak Jugoslavije, 30 puta prvak Balkana. Dva puta je bio pobjednik Top 12. Ukupno je 16 uzastopnih godina bio među 12 najboljih igrača u Europi. Jedan je od najpopularnijih stolnotenisača svih vremena. Na Olimpijskim igrama je zaigrao 1992. godine u Barceloni. Imao je tad 46 godina. Vjesnik je s njim u šest godina bez poraza nanizao 123 pobjede. Ne pamti se takva nedodirljivost na domaćoj i europskoj klupskoj sceni. U svjetskom stolnoteniskom vrhu održao se nevjerojatnih 20-ak godina. Pojedinačno i u parovima s drugim igračima i igračicama dominirao je europskim i svjetskim stolnim tenisom. Njegov ubitačan forhand topspin nadaleko je poznat u stolnoteniskim krugovima. Jedan je od najvećih velemajstora svjetskog stolnog tenisa svih vremena.

Vlado Lisjak bio je član hrvačkih klubova Gavrilović iz Petrinje i Zagreb-Velebit. Na Olimpijskim igrama 1984. godine u Los Angelesu 22-godišnji Lisjak ovjenčan je najvećom mogućom sportskom slavom, kući je donio zlatnu olimpijski medalju u hrvanju grčko-rimskim stilom, osvojenu u „vrlo prometnoj“ težinskoj skupini, onoj od 68 kilograma. Iste 1984. godine proglašen je najboljim sportašem Hrvatske u izboru Sportskih novosti. Četiri godine prije nastupa na Igrama bio je treći na SP-u do 18 godina, godinu poslije treći na SP-u do 20 godina, a 1982. godine četvrti na Svjetskom seniorskom prvenstvu. Karijeru je završio 1993. godine, u 31 godini, te se odmah prihvatio trenerskog posla. Na čelu reprezentacije bio je puna četiri mandata, do 2009. godine, kada je imenovan direktorom reprezentacije. Vlado Lisjak jedan je od tek osam Hrvata koji su u pojedinačnim sportovima osvojili olimpijsko zlato.

Pratite nas i na Facebooku!
Logiraj se na Facebook.