Joe Šimunić: Ministar obrane tvrde (i lude) glave

Joe Šimunić: Ministar obrane tvrde (i lude) glave

Donosimo Vam priču o legendarnom stoperu Hrvatske i miljeniku navijača, Josipu Šimuniću. Igrač je to koji je preko 100 puta nastupio za kockaste i uvijek bespoštedno davao sve od sebe, bez obzira na to gdje igrao.

Josip Šimunić/Foto: Gettyimages

Šesti rujan 2013. godine. Hrvatska igra na Marakani protiv Srbije, pokazat će se kasnije, ključnu utakmicu za plasman na Svjetsko prvenstvo u Brazilu. U tijeku je 80. minuta, na semaforu svijetli 1:1 i Dario Srna ubacuje loptu iz kornera.

Kapetan se poskliznuo, a lopta odbila do Miralema Sulejmanija koji je jurnuo u kontru poput Usaina Bolta. Joe Šimunić kao zadnji čovjek obrane nema izbora nego ‘pokositi’ srpskog reprezentativca u stilu Vinnieja Jonesa, najvećeg krvnika engleskog nogometa, a danas zvijezde gotovo svakog filma posvećenog huliganima. Crveni karton bez pardona i ikakve rasprave!


U Hrvatskoj vladaju muk i tišina, a jedino je on imao nešto za reći sucu. Nitko od preko milijun nogometnih izbornika isključenje nije dovodio u pitanje. Da stvar bude gora, Sulejmani i Šimunić veliki su prijatelji, ali Joe bez pardona nakon utakmice kaže: “Poznajem ga od ranije, dobar je dečko, no to bih, ako treba, ponovio i sutra.”

Konačno su i oni mlađi koju nisu gledali utakmicu s Australijom 2006. godine shvatili odakle mu nadimak – CRAZY JOE. Bio je, jednostavno, takav!

No, pustimo sada Srbiju i krenimo otpočetka. Na Australiju ćemo već doći kako bismo konačno pojasnili kako je uspio postati jedini igrač s tri žuta kartona na jednoj utakmici.

Počeci karijere

Josip Šimunić rođen je 18. veljače 1978. godine od hrvatskih emigranata u Canberri u Australiji, a roditelji su mu porijeklom iz malenog sela Otigošće kraj Fojnice u Bosni i Hercegovini. Nikad nije skrivao svoje porijeklo, a nakon grubih startova nije glumio, uvijek se prvi dizao, dičio se svojom ‘tvrdom bosanskom glavom’ i govorio kako mu ne može biti ništa.

Profesionalni nogomet počeo je igrati u Melbourne Knightsima, gdje je 1996. dobio nagradu za najboljeg mladog nogometaša Australije. Put ga je prvo odveo u Njemačku, u veliki HSV, gdje se nije naigrao, no potom je napravio potez karijere potpisavši ugovor s Hertom iz Berlina. U glavnom je njemačkom gradu proveo devet sezona, odigrao 222 utakmice, stekao status legende, postao hrvatskim reprezentativcem i 2009. proglašen najboljim stoperom Bundeslige. Te 2009. godine igrao je najbolji nogomet u karijeri, Hertu je doveo do četvrtog mjesta, s bodom zaostatka za trećim mjestom i Ligom prvaka te samo šest bodova zaostatka za prvakom Wolfsburgom.

Reprezentativna karijera

Godina je 2001, bronca iz 1998. naveliko je zaboravljena i Hrvatska djeluje tromo. Nositelji igre odavno su dali svoje, a izbornik Mirko Jozić vapio je za novim imenima. Jedno od novih lica bio je i Josip Šimunić, malo poznati gastarbajter kojeg su samo rijetki poznavatelji, tada još ne toliko popularnih kladionica, poznavali. Debitirao je 10. studenog 2001. u porazu od Južne Koreje 2:0, a zanimljivo je kako nije odigrao niti jednu kvalifikacijsku utakmicu premda je na Svjetskom prvenstvu u momčadi bio sva tri puta.

Na ruku mu je išla ozljeda Igora Tudora, umjesto kojeg je i upao u sastav, nakon čega je napokon postoa nezamjenjiv član kockastih punih deset godina, iako je igrao u momčadi kojoj su tepali da ima najbolju obranu svijeta.

Konkurenciju su mu pravile tada europske zvijezde: spomenuti Tudor iz Juventusa, Dario Šimić iz Milana i Robert Kovač, zadnji čovjek Bayerna. Nastupio je na spomenutom Svjetskom prvenstvu 2002, Euru 2004. te ponovno na Svjetskom i Europskom prvenstvu, 2006, odnosno 2008. godine.

Stjepan Tomas, Crazy Joe i tri žuta u igri s Klokanima

Da netko neupućen pročita ovaj podnaslov, vjerojatno bi mislio kako se radi o nekoj bajci Ivane Brlić Mažuranić, braće Grimm ili poznatom vicu u kojem Mujo nabraja pet životinja pa kaže vuk, lisica i tri medvjeda. Radi se o Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj i utakmici protiv Australije gdje je pobjeda značila osminu finala. U najmanju ruku, bila je to najčudnija utakmica Hrvatske koju sam, ako smijem dati osobni sud, gledao – čudnija čak i od one s Italijom četiri godine prije toga kad je Graham Poll iz čistog mira Talijanima poništio dva regularna gola, a mi smo slavili zgoditkom Ivice Olića. Isti je akter sudio i ovaj dvoboj, a što ga veže s Hrvatima – i dalje nije poznato.

Nećemo sada o lošoj igri i zasluženom prolasku Hrvatske II (pola momčadi Australije je imalo hrvatske korijene: Kalac, Čulina, Viduka…) nego idemo na ono – najčudnija. Prvo ćemo spomenuti Stjepana Tomasa i njegovu jednodnevnu ‘odbojkašku karijeru’.

Neki se možda ne sjećaju, neki su možda bili premladi da bi znali o čemu pričam, ali meni će do kraja života ostati u sjećanju potpuno nepotrebno igranje rukom u šesnaestercu i boksanje lopte u stilu Stipe Pletikose. Nije to bilo jednom, već dva puta. Srećom, Poll je drugi put zažmirio te nije ponovno dosudio penal. Maradona se može pohvaliti ‘Božjom rukom’ koju se moglo vidjeti tek nakon snimke, ali ovo je bilo vidljivo i sa zadnjeg reda tribina.

Vjerojatno je i dan danas u šoku ne vjerujući vlastitim očima da netko može napraviti takvu glupost. Možda je baš to uzrok raritetnog događaja u nogometu – tri žuta kartona jednog igrača na utakmici. Priča ide nekako ovako: Šimunić je dobio drugi žuti i navodno je sucu prigovarao na australskom naglasku. Kako je Poll Englez te dobro raspoznaje narječja (možda se samo pravio Englez, vidi čuda!) upisao ju žuti karton Australcu Craigu Mooreu, koji je također nosio broj tri na dresu. Nedugo potom, Joe kao Joe, odlučio je biti upamćen te zaradio i treći žuti što je konačno značilo – isključujući, crveni karton. Potez za anale i potez o kojem će se pričati generacijama.


Najbolji tehničar u reprezentaciji

Siguran na lopti, nikad s potezom viška, najsigurnija i najbolja rješenja, dobiveni zračni dueli, neprelazan jedan na jedan…tako otprilike izgleda igra Joea Šimunića. Malo tko se može sjetiti njegove greške u reprezentaciji koja nas je koštala pogotka. Malo tko se može sjetiti da je glumio i nepotrebno se previjao. Ali zato se svi sjećaju odlika vođe i čvrstog stava od kojeg su strahovali protivnički napadači.

Jedini su mu minus oduvijek bili tanki živci. S druge strane, taj minus pretvarao je u plus u vidu dodatnog motiva. Rijetko kad se dogodilo da je izgorio, da je bio nepromišljen i da je privatne obračune na terenu stavio ispred ekipe. Upravo na tu kartu pokušali su igrati Austrijanci 2008. godine na otvaranju Europskog prvenstva koje se igralo u njihovoj zemlji. Na press konferenciji prije utakmice rekli su da je Šimunić najslabija karika Hrvatske i da tu vide svoju najveću šansu.

Joe nikad nikome nije ostao dužan pa tako nije niti njima. Na našoj presici, pozvao je Austrijance da se mogu svi skupiti i vidjeti imaju li zajedno bolju tehniku od njega. Dodatan odgovor dobili su i na terenu sljedeći dan. Hrvatska je slavila 1:0, loptu u šesnaestercu gotovo da nisu ni vidjeli, a stasiti stoper bio je jedan od najboljih na terenu. Također treba napomenuti kako je dio dvoboja igrao lijevog beka te se i tu moglo vidjeti tko što zna i može.


Općenito, radilo se o najboljem tehničaru u cijeloj našoj reprezentaciji. Niko Kranjčar, virtuoz s loptom, a onda i Luka Modrić, jedan od najboljih svjetskih veznjaka – nisu mogli stati u isti koš sa Šimunićem.

Dva oproštaja od reprezentacije i kraj karijere

Hertu iz Berlina napustio je 2009. godine i prešao u redove ambicioznog Hoffenheima, gdje se zadržao do 2011. Oko Joea nikad ništa nije bilo bez kontroverzi pa tako niti dolazak u HNL nakon njemačke avanture. Dugo ga se vezalo uz Hajduk, a onda je potpisao za Dinamo kao veliko pojačanje za Ligu prvaka. Velik dio Torcide nikad mu nije oprostio.

Prvi protivnik nije mogao biti jači i veći. U Zagreb je dolazio Real Madrid i Jose Mourinho. Karte su bile unaprijed rasprodane i svi su čekali vidjeti kako će Joe pospremiti Cristiana Ronalda u džep. Ipak, nekoliko dana prije utakmice uslijedio je šok. Zbog crvenog kartona još iz vremena europskih pohoda Herte 2008. godine, nije imao pravo nastupa! Cristiano Ronaldo bio je u džepu, ali u džepu Jerka Leke, još jednog prekaljenog internacionalca Potpuno ravnopravni Dinamo izgubio je 0:1, euforija je ubrzo splasnula, a o daljnjim europskim nastupima kluba iz Maksimira nekom drugom prilikom.

Nakon Eura 2012, gdje smo ispali u skupini, Joe se posvađao s izbornikom Slavenom Bilićem. Bio je ljut što ga se nije koristilo i najavio je odlazak iz reprezentacije. Dolazak Igora Štimca značio je reprezentativno ‘uskrsnuće’ sada već igrača koji je debelo zakoračio u treće desetljeće života. Šimunić, vidljivo nešto sporiji, i dalje je bio neprelazan te nikad sigurniji. Dobio je i novi nadimak. Više nije Crazy Joe. Sada je ministar obrane.

Upravo iz tog vremena datira utakmica sa Srbijom opisana u samom početku ovog teksta. Za brutalan start na Sulejmaniju dobio je samo dvije utakmice kazne, a Hrvatska je ubrzo izborila dodatne kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo protiv Islanda i Joe je ponovno u momčadi, ali ovog puta kod Nike Kovača. Dvije glatke pobjede značile su Brazil, a nakon uzvrata na Maksimiru miljenik navijača uzeo je mikrofon u ruke i napravio svima nam dobro poznati potez zbog kojeg je kažnjen s deset utakmica neigranja od strane FIFA-a te bio poslan u prijevremenu mirovinu.

Josip Šimunić/Foto: Gettyimages

Josip Šimunić/Foto: Gettyimages

U Dinamu se zadržao do zime 2014. godine kada je 14. prosinca i službeno okončao karijeru u 37. godini života. Za reprezentaciju je nastupio 105 puta te se nalazi na trećem mjestu po broju nastupa, iza i dalje aktivnog kapetana Srne (122) te Stipe Pletikose (114). Zabio je tri pogotka: Andori 2003, Izraelu 2004. i Islandu 2005.

Potez protiv Islanda nakon završetka utakmice, bez obzira smatrali ga opravdanim ili neopravdanim, ne smije biti ogledalo ove velike karijere. Prema mnogima radi se o svojevremeno najpodcjenjenijem stoperu koji nikad nije zaigrao u nekom velikanu, a Ligu prvaka okusio je tek u zenitu karijere u Dinamu. Siguran i beskompromisan, igrač koji nikad nije zakazao, nikog se nije bojao i koji je uvijek davao maksimum u kockastom dresu. Takvog ćemo ga pamtiti!

Damo i gospodo, ministar obrane, Crazy Joe Šimunić!

Obavještavamo Vas da portal hrvatskareprezentacija.hr zbog tehničkih poteškoća privremeno prestaje sa radom.