Jurica Bićan: “Najviše me zainteresiralo čemu služi metenje”

Jurica Bićan: “Najviše me zainteresiralo čemu služi metenje”

Led, kamen i metla osnove su za igranje curlinga.

Foto: Davor Mađerić
Curling je nacionalni sport Škota, dok se u Hrvatskoj igra već više od deset godina. Curling se ubrzo proširio i postao popularan u Kanadi, SAD-u, Švedskoj, Švicarskoj, Norveškoj, Danskoj, Njemačkoj i Francuskoj. Za vrijeme Olimpijskih igara u Južnoj Koreji, gdje se reprezentacije natječu i u curlingu, razgovarali smo sa članom hrvatskog curling kluba Čudnovatog Čunjaša, Juricom Bićanom iz Siska.
 
Kako ste saznali za curling i kako ste se počeli baviti tim sportom?
“Za curling sam se interesirao prije četiri godine za vrijeme Zimskih olimpijskih igara u Sočiju. Gledao sam nekoliko prijenosa tog neobičnog sporta i odlučio se raspitati može li se trenirati u Hrvatskoj. Tako sam došao do Domagoja Jakopovića Ribafisha, koji me spojio s klubom Čudnovati Čunjaš, čiji sam član i danas. Curling mi se svidio već na prvom treningu i od tada se aktivno bavim njime”.
 
Što vam je bilo najzanimljivije, odnosno, što vas je privuklo k bavljenju curlingom?
“Najviše me zainteresiralo čemu služi metenje. Izgledalo mi je totalno besmisleno, a odlučio sam iz prve ruke saznati što se njime postiže. Jednom kada shvatite igru i koliko je ona zapravo kompleksna, uživate u svakoj utakmici”.
 
Koliko ima curling klubova u Hrvatskoj i koliko se radi na popularizaciji tog sporta?
“Curling se u Hrvatskoj igra od 2006. godine i tada je održano i prvo prvenstvo, u Budimpešti. Trenutno u Hrvatskoj djeluje pet muških klubova (Zagreb, Vis, Croling, Čudnovati čunjaš i Legija), a Zagreb, Vis i Silent imaju ženske ekipe. Igrači curlinga u Hrvatskoj dobili su nepopularan termin za treninge – nedjeljom od 21:30 na klizalištu na Velesajmu. Iskreno, na popularizaciji curlinga se i nije previše radilo posljednjih godina. Jedna svjetla točka u toj priči je grad Sisak, koji je ove godine dobio novu ledenu dvoranu. Već su održani neki inicijalni sastanci povodom osnivanja curling kluba u tom gradu, a čini se kako je i broj zainteresiranih za ovaj sport u porastu i čini se kako bi se ovaj sport mogao početi širiti Hrvatskom”.
 
Prvenstva se i dalje održavaju van Hrvatske? 
“Curling se ne može igrati na običnom klizalištu koje je puno brazdi od klizaljki, površina leda mora biti savršeno glatka kako ne bi utjecala na putanju kamena. Pošto u Hrvatskoj prava curling dvorana ne postoji, prvenstva su se redovito održavala u Budimpešti, a posljednjih nekoliko godina u Bratislavi. Nadamo se da će se i to promijeniti i da ćemo domaća prvenstva moći održavati pred domaćim navijačima”.
 
Koji je vaš najveći uspjeh?
“Moj najveći uspjeh je nastup za hrvatsku reprezentaciju na Europskom prvenstvu 2016. godine. Bilo je to ogromno iskustvo zbog kojeg sam još čvršće odlučio uspjeti u curlingu. Rezultat te godine nije bio obećavajuć, ali svojim sam nastupom zadovoljan s obzirom na to da sam se curlingom prije toga bavio svega dvije godine”.
 
Koji su vam daljnji ciljevi i gdje ima prostora za napredak?
“Cilj mi je i dalje napredovati, posebice u taktičkom dijelu igre jer smatram kako tu ima najviše prostora za razvoj moje igre. A kada se i to dogodi, nadam se da će doći i do boljih igara i da ću ponovno braniti boje Hrvatske na europskim, ali i svjetskim natjecanjima”.

Obavještavamo Vas da portal hrvatskareprezentacija.hr zbog tehničkih poteškoća privremeno prestaje sa radom.