Katarina Galenić i Maja Pavlinić za portal HR: Još ne možemo vjerovati da smo osvojile zlato

Katarina Galenić i Maja Pavlinić za portal HR: Još ne možemo vjerovati da smo osvojile zlato

Kada je finale završilo to je bilo nevjerojatno, rekla je Maja. - Najsmirenije smo bile kada smo gubile u finalu, ustvrdila je Katarina

Maja Pavlinić i Katarina Galenić

Katarina Galenić i Maja Pavlinić zlatnim slovima ostat će upisane u povijest hrvatskog badmintona kao prve sportašice koje  su donijele medalju sa Europskog prvenstva. I to zlatno odličje u mlađejuniorskom uzrastu. Bila je to nedjelja koju će Katarina i Maja pamtiti cijeli život. Veliki preokret u finalu, veliko slavlje, a onda i doček u Zagrebu kakav zaslužuju europske prvakinje.

Kakvi su dojmovi nakon osvajanja zlatne medalje?

Katarina: I dalje ne mogu vjerovati da smo osvojile zlato. Polako dolazim k sebi, bilo je jako teško. Dosta smo igrale mečeva na tri gema. Bio je veliki pritisak. Zlato je veliko iznenađenje, ovo je prva medalja ikada za hrvatski badminton na Europskim prvenstvima. Išle smo na to da osvojimo medalju, ali nismo očekivali zlato.

Maja: Bile smo jako sretne, nismo uopće mogle vjerovati da smo uspjele. Još teško dolazi do glave. Bilo je užasno napeto cijeli turnir. Svi mečevi su išli poen za poen. Kada je finale završilo to je bilo nevjerojatno, eksplozija emocija, nismo znale koja jače viče. U četvrtfinalu smo igrale za medalju, tada smo stvorile same sebi pritisak. Znale smo da možemo. Nije bilo lagano, u polufinalu smo bile opuštene jer smo znale da imamo medalju.

Nakon što ste izgubile prvi set u finalu u drugom ste gubile 9:15. Jeste pomislile da je meč izgubljen?

Katarina: Maja i ja smo bile dosta smirene u tom trenutku u odnosu na ostale mečeve. Stalno smo si govorile da moramo igrati poen za poen. Nakon polufinala svi su nam na facebooku govorili bravo, rekli su nam da sada možemo igrati bez pritiska. Naravno, svi smo htjeli zlato, bio je pritisak, igrali smo na terenu kojega su pokrivale TV kamere… Zapravo smo u cijelom turniru najsmirenije bile kada smo gubile u finalu.

Maja: Najčudnije je da u tom trenutku uopće nisam mislila da je meč gotov. Smirile smo se i nastavile igrati. Uspjele smo i  dostići, a onda su protivnice postale živčane. Ja sam od Engleskinje (Ira Banerjee op. a.) izgubila u četvrtfinalu u pojedinačnom dijelu. Vodila sam cijelo  vrijeme i na kraju izgubila. Pobjeda u finalu bio je moj revanš.

Doček u Zagrebu?

Katarina: Znale smo da će nas dočekati. Ali kada sam vidjele kako su nas dočekali s ružama i medvjedićima to je stvarno bilo super. Prvo sam se malo prepala, ali poslije smo se opustile i uživale.

Maja:  Bilo je dosta ljudi. Na početku sam vidjele neke prijateljice koje su mi čestitale, a onda je iz ugla došlo četrdesetak ljudi koji su počeli pljeskati. Nismo to očekivale, dobile smo darove, to je jedna jako lijepa uspomena. I u školi su me lijepo dočekali, svi su mi čestitali.

Zašto badminton?

Katarina: Oduvijek sam bila dijete koje voli sport. Badminton mi je bio onako fora. Kada sam krenula s treningom bila sam odmah uspješna, pa su me poslali da treniram na Velesajam. Počela sam postizati dobre rezultate. Bila sam u Danskoj i igrala sam njihovu ligu za mlađe uzraste gdje je velika konkurencija. Danska je dakle isto zaslužna za moj uspjeh.

Maja: Uvijek sam se dodavala s tatom ispred kuće tako da mi se to jako svidjelo. Došli su nam prezentirati badminton u  školu i upisala sam se. Na početku sam dobro igrala, prešla sam u višu grupu i tako je krenulo.

Par riječi o Katarini/Maji?

Katarina: O Maji mogu reći samo sve pozitivno. Oduvijek smo htjele igrati parove, ali nismo bile u istom klubu. Prvi turnir koji smo igral bio je Dutch junior i osvojile smo drugo mjesto. Kada smo nastupale u pojedinačnoj konkurenciji stalno smo se bodrile. Kada je izgubila četvrtfinale išla sam je  tještiti. Svi znaju mene, ja sam ona koja viče na terenu nakon poena, ali oba dvije se bodrimo.

Maja: Ja imam isto sve pozitvno za reći o Katarini. Ona mi je jedna od najboljih prijateljica i van terena. Uvijek se bodrimo na terenu i baš mi je užitak igrati parove s njom. Kada si dobar s nekim van terena, onda je jasno da dobro funkcionira na terenu. Bila sam jako tužna nakon poraza u četvrtfinalu jer sam cijelo vrijeme vodila. Da sam pobijedila uzela bi medalju i u pojedinačnom dijelu. Katarina me tješila nakon poraza.

Pratite nas i na Facebooku!
Logiraj se na Facebook.