Kladite se na europski, ne na pravi Brazil!

Kladite se na europski, ne na pravi Brazil!

Kakvo će to spektakularno otvaranje Svjetskog prvenstva biti. Pravi i europski Brazil. Za prste polizati

Ivan Klasnić

Zamislite ovaj naslov: Ivan Klasnić na Svjetskom prvenstvu u Brazilu! Da, kad sam ja u pitanju zaista je sve moguće. Ili ništa nije nemoguće. Dokazao sam to kad su mnogi mislili da poslije nužne transplantacije bubrega više nikad neću zaigrati ozbiljan nogomet. A ja sam se vratio! I još sam tu. U sedlu. Mogao sam davno reći zbogom, ali ja nisam takav. Nikad ne odustajem, a još sam premlad i preželjan igre da bih prestao. I uskoro me očekujte na nogometnim travnjacima. Naći ćete me, to je sigurno. I otkrit ću vam jednu tajnu, žestoko treniram, željan sam nogometa kao nikad prije.

Eh sad, naravno da bih htio igrati na Svjetskom prvenstvu. I još, zamislite, u Brazilu. Kakav će to spektakl biti. Svjestan sam, međutim, da me jedno vrijeme nije bilo u reprezentaciji, da nisam imao sreće u Mainzu, da nisam s trenerom našao zajednički jezik, da su me u nekim ključnim trenucima omele ozljede… U suprotnom, bila bi to sasvim druga priča. Ja sam uvijek govorio da za mene nema zime dokle god me zaobilaze ozljede. Tako je bilo u Werderu, Nantesu, Boltonu, u reprezentaciji… Pokušat ću još jednom, ali moram biti iskren i priznati da ne garantiram da ću igrati u Brazilu. Ali… Ništa nije nemoguće. Jel’ tako?

A što može Hrvatska na svjetskoj smotri? Kad već spominjem reprezentaciju, moje je srce uvijek uz kockasti dres. Tako je bilo dok sam bio stožerni reprezentativac, tako je bilo i kad su me izbornici zaobilazili, tako će biti i kad više ne budem igrao. Za mene je reprezentacija uvijek bila i ostala svetinja. Vjerujem da tako osjeća većina mojih bivših suigrača, ali i oni novi momci koji su došli, a s kojima nisam imao priliku dijeliti svlačionicu. Nas je oduvijek krasilo zajedništvo, na taj smo način pobjeđivali velike protivnike i onda kad su nas svi već bili otpisali. To ozračje moramo stvoriti i uoči odlaska u Brazil. To je prvi preduvjet uspjeha.

Drago mi je da je izbornik postao moj bivši suigrač Niko Kovač, koji svojim golemim igračkim iskustvom može stvoriti dobre temelje uspješne trenerske karijere. Uostalom, u dvjema utakmicama protiv Islanda dokazao je da može voditi ovu momčad koja je u ključnim trenucima bila kompaktna, organizirana, disciplinirana i rastrčana. Gledao sam onu maksimirsku utakmicu i uživao. Vidio sam preporođenu momčad koja grize za svaku loptu. To je ono pravo. Pred takvom momčadi mora se bojati i Brazil. Brazil s kojim dijelimo skupinu. Brazil koji je jedan od favorita za osvajanje titule svjetskoga prvaka, ali i Brazil koji nije nepobjediv.

Kakvo će to spektakularno otvaranje Svjetskog prvenstva biti. Pravi i europski Brazil. Za prste polizati. Naše šanse? Naravno da je Brazil apsolutni favorit u toj utakmici, ali imat ćemo mi svojih prilika. U to budite uvjereni. Iz nekoliko razloga. Prva je utakmica, a u prvoj utakmici je uvijek sve moguće. Brazil zna da pred ispunjenim stadionom u Sao Paulu i pred tko zna koliko milijuna svojih navijača pred malim ekranima nema pravo na krivi korak. Ta činjenica itekako može utjecati na psihološku pripremu te utakmice. To je naša prednost, ali ne samo to. Pogledajte samo kako u zadnje vrijeme igraju Modrić i Rakitić? Imaju li brazilski veznjaci Luiz Gustavo i Paulinho pravo najavljivati pobjedu pored Luke i Rakete u ovakvoj formi? Vjerujte da im nije svejedno dok gledaju ovosezonske nastupe našeg dvojca. Dakle, imamo i mi svojih aduta. Ah, da. Šanse? Neka bude 50:50. Možda jesam subjektivan, ali silno vjerujem u našu momčad.

Ajmo, Hrvatska!

P. S. Nemojte me još otpisati!

Obavještavamo Vas da portal hrvatskareprezentacija.hr zbog tehničkih poteškoća privremeno prestaje sa radom.