Kolumna Aramisa Naglića: Konačno imamo reprezentaciju za pravi rezultat i povratak košarke

Kolumna Aramisa Naglića: Konačno imamo reprezentaciju za pravi rezultat i povratak košarke

Body language igrača uvijek govori puno o momčadi i odnosima unutar tima, a to dobro izgleda. Puno ovisi o playmakerima, ako oni podignu razinu igre, odnosno odigraju najvažnije utakmice kako treba onda idemo prema vrhu!

Aramis Naglić

Dugo nisam na domaćem parketu pogledao utakmicu za koju sam poželio da potraje još koju minutu duže. Do utorka. I potvrde da je košarka, barem na kratko, sport broj dva u Hrvata ( da se ne naljute moji prijatelji rukometaši ). Ipak, oprezno najavljujem Svjetsko prvenstvo, sjećanja na poskliznuća u proteklim vremenima teško blijede. Možda, ipak, konačno, imamo repku za rezultat, za povratak košarke. Reprezentativne. Onu drugu nećemo tako brzo vratiti u život. Nema je!

Body language igrača uvijek govori puno o momčadi i odnosima unutar tima, a to dobro izgleda kod naših. Sa sve zrelijim Šarićem dobili smo, hvala bogu, polivalentnu četvorku, još jednog pleja na terenu, puno napadačkih opcija, protok lopte. O Bogdanoviću ne treba trošiti riječi, konkretan i moćan u oba pravca. Simon, old school Kruno, e njega uživam gledati. Vrlo često kreator i plej, razumijevanje igre, pas, šmek… Pa onda još i skoči i pogodi. Rudež pun samopouzdanja nakon NBA ugovora, Žorić uvijek na sto posto. Agresivni, brzi, odlučni, lijepo za vidjeti.

Detalji koji me brinu, uz napomenu da to pišem na osnovu ove zadnje utakmice, su playmakeri. Lafajet suzdržan, skroman, a trebat će nam na pravim tekmama napadački agresivniji, neće Bogdanović stalno moći stvarati prednost u napadu, trebat će nam prijetnja iz picka, igra jedan na jedan sa vrha…Roko. E moj Roko, iako na pragu tridesete uvijek razigran kao junior, još uvijek potez više, dribling , finta. Umjetnik, sjajan tehničar, ali s njim protok lopte šepa, a on sam nema moć da realizira svaki napad koji prekine.

Ova dvojica su ključ, ako oni podignu razinu igre, odnosno odigraju najvažnije tekme kako treba, ako to mogu, onda možemo gore, blizu vrha! Pa ćemo onda pričati o temi „stranac u repki“, ne sada, pustimo to za kasnije.

I Tomić. Opet pati. Baš zbog ove spomenute dvojice. Nema dobrog pick&rolla u kojem se Ante tako dobro snalazi, opet ga imamo statičnog. On neće riješiti 1:1 u napadu, odnosno nema energiju da to radi u kontinuitetu, troši se i frustrira. Treba mu primanje lopte u pokretu. Valjda će to štimati kad bude trebalo.
I još jedna mana. Obrana visokih igrača. Imat ćemo problem u igri 1:1 u reketu protiv jakih reprezentacija. Tomić mekan i visokog težišta, kao i Markota, Šarić brzo radi penale, Žorić lagan. Gotovo uvijek kad smo bili bez mogućnosti udvajanja, centri Litve su nas unosili u koš. I sa tom manom možemo daleko, ali broj primljenih koševa iz reketa zna vrlo često biti ključ uspjeha.

Ipak, ukupan dojam je odličan. Ovo su samo detalji primijećeni na zadnjoj utakmicii ne iznosim ih u negativnom kontekst kao kritiku, već  samo kao kratku analizu. Tek sad kreće ono pravo, siguran sam da će i neki od ovih nedostataka biti ispravljeni. Ono što sam vidio, zna i Repeša. I siguran sam da će tražiti najbolja rješenja. Ispratimo ih s osmjehom, uz palac gore! Sretno!

Obavještavamo Vas da portal hrvatskareprezentacija.hr zbog tehničkih poteškoća privremeno prestaje sa radom.