KOLUMNA “I TI TO MOŽEŠ!” – ZNAČENJE SPORTA ZA OSOBE S INVALIDITETOM

KOLUMNA “I TI TO MOŽEŠ!” – ZNAČENJE SPORTA ZA OSOBE S INVALIDITETOM

STANJE  SPORTSKO-REKREACIJSKOG  PROGRAMA ZA OSOBE SA INVALIDITETOM

ANITA BREZOVIC - KOLUMNIST "HRVATSKE REPREZENTACIJE"

Piše: A.B.

Sport osoba sa invaliditetom, na ovim područjima počeo se razvijati  organizacijom  Sportsko-rekreativnih aktivnosti boraca II svjetskog rata, a da bi 1964. godine u Zagrebu  bio osnovan Savez za sport i rekreaciju invalida, odnosno Paraolimpijski odbor, kao član međunarodnog paraolimpijskog odbora.

Osobe sa invaliditetom imaju potrebu  za bavljenje  trajnom i primjerenom tjelesnom aktivnošću, kao i svaka druga zdrava osoba, neovisno o njenim tjelesnim ograničenjima. Uključivanje invalidnih osoba u sportske aktivnosti, prije svega je pretpostavka za njihovu što bolju integraciju  u društvo te prilagodbu  na  novonastale životne uvjete, a samo  sudjelovanje ublažuje  promjene u ponašanju  koje se javlja prilikom nastanka invaliditeta. Takve aktivnosti  mijenjaju pogođenu osobu kao i užu obitelj  s kojom osoba živi.  Određena, kontinuirana  sportska aktivnost  osobi s invaliditetom, ponajprije pruža  psihosomatski  vidik terapije pa tek onda  rekreativni  aspekt  kvalitetnijeg  provođenja slobodnog vremena.  Sam  program vježbanja  trebao bi imati poseban značaj  i podršku  od strane šire društvene zajednice. Baš takva podrška ključna je, ne samo iz humanih razloga, već  stoga što se brigom  o osobama invaliditetom  i njihovom što uspješnijom integracijom  u tijekove društvenog života,  mogu mjeriti i odrediti kulturno-civilizacijski  dosezi  nekog društva i zajednice.

Postojeće stanje  ustroja  sporta  osoba sa invaliditetom Republici Hrvatskoj, nije u skladu  s organizacijama  navedenih aktivnosti  na međunarodnoj razini. Sustavno bavljenje tjelesnom aktivnošću u izrazito je lošem stanju, a razloga tome ima nekoliko. Prvenstveno, ne postoje potpuni podatci  u Hrvatskoj  o točnom broju osoba  koja se bave sportom, a i oni koji postoje  su poražavajući. Primjerice, u Zagrebu  je, od ukupnog broja  osoba s invaliditetom (10%) samo 0.008%  uključeno u sportske aktivnosti, a pripadaju u jednu od četiri kategorije invaliditeta: gluhoća, sljepoća, mentalna retardacija  i tjelesni invaliditet. Broj potencijalnih  osoba  je velik, a njihove potrebe  su  kao i kod zdravih populacija,  permanentno  u rastu.

Na  stupanj  razvijenosti  sportske rekreacije  za invalidne osobe  utječu mnogobrojni  međusobno  isprepleteni  čimbenici  koji  limitirajuće  djeluju na kontinuirani razvoj i prilagodbu osobe s invaliditetom. Jedan od najvažnijih problema svakako je neprimjeren,  netransparentan  model financiranja  ovakvih programa vježbanja te osobe s invaliditetom  stavlja u nižu kategoriju u odnosu na zdrave osobe pa se sve svodi na volonterski rad. Veliki broj visokokostručnog osoblja, educiranih  i motiviranih  za rad  s navedenom populacijom, također  je bitan  limitirajući  faktor. Većina voditelja  sportskih programa nema nikakvih  dodirnih točaka   s invalidima niti s  krovnim institucijama sporta.  Jedan o očitijih problema jesu sportski objekti te njihova neadekvatnost  i neopremljenost za potrebe invalida. Problem mobilnosti  i prilaza sportskoj dvorani, svakidašnja je pojava. U cijeloj Hrvatskoj tek je nekoliko dvorana djelomično opremljeno za potrebe invalida  i to one novije izgradnje. Osim posebnog parkinga, rijetke su one sa prilagođenim sanitarnim čvorom  i garderobnim ormarićima.

Pratite nas i na Facebooku!
Logiraj se na Facebook.