Krševan Santini: “U hrvatskom nogometu su mnogi kriteriji važniji od nogometnih”

Krševan Santini: “U hrvatskom nogometu su mnogi kriteriji važniji od nogometnih”

Razgovarali smo s Krševanom Santinijem...

Foto: Screen shoot youtube

Krševan Santini je u 1. HNL čuvao vrata Hrvatskog Dragovoljca i Intera, a trenutno je član ukrajinske Zoryje iz Luhanska. Razgovarali smo o mnogim temama.

Za početak, recite nam gdje i kada ste se počeli baviti nogometom?

“Nogometom sam se počeo baviti u Zadru. Prvo sam trenirao košarku, a onda sam zajedno s roditeljima gledao mlađeg brata na turniru u Baškoj Vodi i odlučio sam se za nogomet. Nisam volio trčati pa sam postao vratar.”

Kakve imate ambicije u nastavku karijere? Koji je Vaš san?

“Uvijek sam imao isti san i cilj u nogometu, a to je hrvatska A reprezentacija. Bilo bi to vrhunac truda, patnje, odricanja, suza i znoja. Dok sam bio član Moslavine branio sam za mladu reprezentaciju, ali A reprezentacija je i danas moja želja i motiv za svakodnevni rad. Zato ne odustajem i imam razloga nadati se bez obzira što su u hrvatskom sportu, a posebno nogometu mnogi kriteriji važniji od nogometnih.”

Kamo se planirate vratiti nakon završetka karijere?

“Kad završim karijeru vjerujem da cu se vratiti živjeti u Zadar. To je moj grad i ponosan sam što sam Zadranin. Ne znam čime ću se baviti i još intenzivno razmišljam o tome.”

Gdje ćete nastaviti karijeru?

“Ne znam gdje ću nastaviti karijeru. Imam ugovor do ljeta, ali možda već tijekom zime napustim Ukrajinu. Treniram maksimalno svaki dan, radim puno na sebi i spreman sam za nova iskustva. Vidjet ćemo što će Bog dati.”

U kojem Vam je klubu bilo najljepše i zašto?

“U svakom klubu gdje sam bio stvarao sam prijateljstva i nikad nisam rušio mostove. S dosta bivših suigrača se čujem svako malo. U svakoj karijeri ima mnogo lijepih i manje lijepih trenutaka. Ja ne pamtim i ne opterećujem se lošim trenucima. Iz svake situacije trudim se izvući pozitivno i naučiti iz greške jer je ne želim nikad ponoviti.”

Koje Vam je najteže razdoblje u karijeri?

“Trenutno ne igram u svom klubu i možda je to sad nekako nogometno najteža situacija u mojoj karijeri, ali znam koliko vrijedim. U životu sve prepuštam Bogu. On me vodi i njemu na slavu sav svoj uspjeh dajem.”

Koja Vam je liga u karijeri bila najteža?

“Mijenjanje klubova samo po sebi može biti stresno, ali i oslobađajuće. Ovisi iz kakve perspektive gledaste i iz kakve situacije dolazite. Svejedno selidba i prilagodba na novi klub, suigrače, nove nogometne zahtjeve i samu kulturu nogometa, grad, državu, jezik, kulturu itd. nije jednostavna. Ja sam tri godine u Ukrajini i želim novi izazov. Jako sam motiviran, treniram po šest ili sedam sati dnevno i spreman sam za nove stvari kad dođe vrijeme za to.”

Kako se prilagođavate novim suigračima?

“Prilagodba novim suigračima ne ovisi uvijek samo tebi samome, ali ako si iskren i pošten prema radu i prema suigračima i ostalom klupskom osoblju, ako si motiviran i treniraš naporno, ako si predan i ne voliš gubiti ni na treningu onda te i drugi lakše prihvate. I samim time ćeš sebi olakšati boravak u novoj sredini i svi će te prije prihvatiti. Ja sam jako sretan kako su mene prihvatili ovdje i u klubu se zajedništvo vidi na svakom koraku i na kraju i rezultati to pokazuju bez obzira što teško živimo zbog stanja u državi.”

Koliko se HNL promijenio u odnosu na vrijeme kad ste bili u njemu?

“Igranje u ukrajinskoj ligi za mene je veliko iskustvo. Igrao sam protiv puno velikih igrača. Liga je među deset najkvalitetnijih u Europi. Istina je da je radi ratne situacije u zemlji i liga oslabila u odnosu na vrijeme kad sam došao jer novaca je manje, stranci koji donose kvalitetu više ne dolaze tek tako u Ukrajinu. Ranije su klubovi za svoje igrače tražili odštete koje su europski klubovi teško mogli platiti, a sada puštaju svoje igrače puno lakše, a često i bez odštete. Naravno, osim Šahtara i Dinama. To je i meni olakšavajuća okolnost jer do prije dvije godine odbili su neke ponude za mene jer ih financijski nije zadovoljavalo, a sada mogu ići bez odštete.

Ne mogu reći koliko se HNL promijenio jer ga nisam igrao tri godine. Igrali smo na pripremama protiv nekih hrvatskih ekipa, ali to nije mjerilo. Vjerujem da je liga s deset klubova kvalitetnija i izjednačenija nego ranije. Ipak, jos uvijek su u hrvatskom nogometu ostali stari problemi poput financija, uhljeba, pogodoavanja itd. Gadljivo je to za gledati sa strane, a posebno plivati u tome s igračima koji ne mogu računati na plaću svaki mjesec, a moraju platiti doprinose bez obzira što im klub ne daje ništa. To je sramota.

Naravno, čast iznimkama. Klubovi koji imaju zadaću i ambiciju plaćaju igrače i ulažu u momčad. Ostalima je cilj doći u fotelju i ukrasti sve što mogu, oprati koliko mogu, a potom i uništavati igrače i navijače. To je društvena sramota.”

Pratite nas i na Facebooku!
Logiraj se na Facebook.