Legende između vratnica : Vladimir Beara

Legende između vratnica : Vladimir Beara

Prisjetimo se Beare.

Vladimir Beara

Legende između vratnica nova je naša rubrika, u kojoj ćemo se prisjećati umirovljenih čuvara mreže. A kako krenuti nego od onoga što je najbolje, a naše.

Prvo počasno mjesto rezervirano je za Čovjeka od gume, Vladimira Bearu. Beara je rođen u naselju Zetovu kod Sinja.Prava je šteta što u njegovo vrijeme nije bilo televizijskih kamera, te su njegove akrobacije naprosto prerasle u mit. Zanimljivo,Beara uopće nije postavljao živi zid.

Vladimir Beara dugo je branio boje splitskog Hajduka.

Za seniorsku momčad Hajduka počeo je braniti 1947. godine, a već 1950. godine doživljava prvu veliku radost. Hajduk osvaja prvu poslijeratnu titulu prvaka Jugoslavije. Sa svojim bijelima još će osvajati titule prvaka države u nogometu 1952. godine i u prvenstvenoj sezoni 1954./55., koja mu je bila zadnja na golu Hajduka. Za Hajduk ima 308 nastupa. Veliki Vladimir  je  sudjelovao u još jednom osvajanju Hajdukove titule prvaka države. U prvenstvenoj sezoni 1970./71. bio je prvi suradnik Slavku Luštici kada je Hajduk nakon 16 godina čekanja ponovno postao državni prvak.

Crvenom zvezdom još osvojio četiri titule prvaka države i sudjelovao u osvajanju dva nacionalna kupa Jugoslavije. U dresu Zvezde u sezoni 1959./60. dobio je Žutu majicu Narodnog sporta kao najbolji nogometaš u sezoni. Bilo je to prvi put da je vratar proglašen najboljim nogometašem.

Nakon Crvene Zvezde igra za Alemaniju iz Achena, a karijeru završava u njemačkoj Viktoriji iz Kölna.

Po završetku nogometne karijere,  stječe diplomu visokog trenerskog stručnjaka u školi čuvenog njemačkog stručnjaka Seppa Herbergera. U sezoni 1964./65. preuzima treniranje njemačkog Freiburga. Nakon toga trenira Sitardiu iz Nizozemske, gdje ostaje dvije godine. Godine 1967. godine vraća se u domovinu i godinu dana trenira Rijeku, a zatim ponovno odlazi u Njemačku gdje postaje trener Fortune iz Kölna, također godinu dana. U sezoni 1970./71., , daje obol Hajdukovoj tituli. Potom trenira Osijek, gdje se zadržava šest mjeseci. Nakon Osijeka postaje trener, također na šest mjeseci, Troglava iz Livna, a zatim izbornik i trener reprezentacije Kameruna s kojom osvaja kup Afrike te dobiva odlikovanje za postignute iznimne rezultate s reprezentacijom ove afričke zemlje.

Nakon povratka iz Kameruna, godinu dana bio je trener Dinare iz Knina, potom se vraća u Crvenu zvezdu, ovog puta kao trener vratara. Kao trener priskače i u pomoć NK Split, da bi trenersku karijeru završio kao trener Bregalnice iz Štipa.

Za državnu reprezentaciju Jugoslavije Beara od 1950. do 1959. godine ima 60 nastupa i to 35 nastupa kao nogometaš Hajduka, a 25 kao nogometaš Crvene zvezde.

Debitirao je 8. listopada 1950. godine, u prijateljskoj utakmici protiv Austrije u Beču (2:7), na legendarnom Prateru pred 70.000 gledatelja, kada je u 73. minuti zamijenio na golu do tada nezamjenjivog Srđana Mrkušića.

Od tad je postao udarni član početne postave, a od reprezentativnog dresa oprostio se u Beogradu, u prijateljskoj utakmici protiv Mađarske 11. listopada 1959. godine (2:4).

Sudionik je tri svjetska prvenstva u nogometu: 1950. godine u Brazilu, 1954. u Švicarskoj i 1958. u Švedskoj. Nastupio je na Olimpijskim igrama 1952. u Helsinkiju, gdje sudjeluje u osvajanju srebrne medalje.

Najveće priznanje na nogometnom terenu dobiva 21. listopada 1953. godine. Zajedno s Vukasom, Zebecom i Zlatkom Čajkovskim nastupa za reprezentaciju Europe protiv izabrane vrste Engleske. Bile su to njegove zlatne godine. Beara je dostigao svoj najveći nogometni domet i postao naš prvi i jedini vratar koji je čuvao mrežu reprezentacije Europe.

Vladimir Beara jednom je čuvao gol veteranske reprezentacije svijeta, a jednom veteranske reprezentacije Europe. Veteranska reprezentacija Europe igrala je protiv Engleske na Webmleyu, završeno je 4-4,a Beara je primio samo jedan pogodak. Ostala tri primio je austrijski golman Zeman.

Lav Jašin je jednom prilikom za njega izjavio da je najbolji golman svijeta. Beara je preminuo 2014.godine, a pokopan je na Lovrincu, katoličkom groblju,iako se cijeloga života izjašmjavao kao pravoslavac.

 

Pratite nas i na Facebooku!
Logiraj se na Facebook.