Letica : I Perišić mi je čestitao!

Letica : I Perišić mi je čestitao!

Foto: Andrej Turina

Sjajni Karlo Letica junak je Hajduka, a u izjavi za medije pričao je o derbiju, svojim  početcima i planovima za budućnost.

Karlo Letica: “Mobitel mi je nakon pobjede svijetlio kao božićno drvce. Posebno me čestitkom iznenadio Ivan Perišić, znamo se iz Omiša, par puta smo bili na piću i moram priznati da me baš obradovao. Veća mi je panika stati pred mikrofone, nego utakmica. Sad kad su se već i slegli dojmovi, smatram da smo kao ekipa napravili veliku stvar za klub.”

“Krenuo sam kao stoper, a onda jednom u ligi na Karepovcu nije imao tko braniti pa sam stao na gol. Poslije toga smo igrali na Splitovo pomoćno na pola terena, a ja sam za Omiš branio protiv Hajduka i tada su me prvi put pozvali na Poljud. U Hajduk sam prešao u trećem razredu osnovne škole.”

“Prvu seniorsku utakmicu s Poljuda pamtim Hajduk – Varteks 0:1. Na istok me otac odveo, Nikola Kalinić je igrao špicu, samo se toga sjećam. U puno ljepšoj uspomeni mi je pobjeda protiv Anderlechta, kada sam bio u prvom redu, također na istoku.”

“Na treninge u Split su me nekad vozili roditelji, a često sam išao autobusom. Istina je da nikad nikome nisam dao da mi sprema torbu za trening, uvijek sam sam brinuo o svojim stvarima. To je stvar kućnog odgoja. Kao mali sanjaš sve ove stvari koje se sada događaju, a što ideš dalje, taj cilj izgleda sve bliže. Svaka nova utakmica me poticala da radim još jače i bolje, čak i kad sam bio na posudbama. Samoinicijativno sam želio ići negdje braniti. Ovdje u Hajduku sam tada bio rezerva. Posumnjao jesam, ali nikad nisam odustao. U Mosora mi je još bilo u redu jer se klub borio za prvo mjesto, ulazak u Drugu ligu, ali onda sam otišao u Vala koji nije imao ambicija, nije se borio za vrh, a ni za ostanak, nije bilo toliko naboja na utakmicama.”

“Ferdi Milinu skidam kapu do poda što me onda zvao u Japan za U-19 reprezentaciju, gdje sam branio. Ti dođeš iz Treće lige, iz Vala, a suigrači ti već igraju za Dinamo. Zahvala izborniku na sva zvona, pa i ovim putem. Nakon te polusezone sam pola godine opet proveo u Hajduku, branio par utakmica za B ekipu, a onda otišao na posudbu u Rudeš. Prvi put sam tada sam živio. Rekao sam sebi: ‘Do kraja ćeš to izdržati’. Branio sam dobro, sve je to neki dio odrastanja.”

“Nisam očekivao da će Gavranović pucati u istu stranu, nego sam analizirao. On je prije utakmice dao izjavu da sam mu ja dužnik. Nakon što sam to pročitao, išao sam se posavjetovati s trenerima što napraviti ako dođe do jedanaesterca. Bio sam spreman i donio odluku kako se postaviti. Ali općenito nam se super sve poklopilo. Naporno radimo, treniramo. Trud nam se isplatio i nadamo se da ovaj pobjednički niz neće prestati.”

“Trening i utakmica su različite stvari. Kroz neku zezanciju se ideš nadmetati sa svima, ne samo s Ohandzom. On je super igrač, ali normalno je da ne dozvoljavaš nikome da ti zabije gol, niti na treningu. Ne mogu utjecati na nadimak Karlo Veliki. Želim ostati skroman, ponizan, ne volim da me se previše eksponira.”

“Hajduk izbacuje dobre golmane. Ne bih se htio gurati, imam još puno za raditi, trenirati. Moram se na terenu dokazivati da bih došao do reprezentacije. Da vam iskreno kažem, trenutno niti ne razmišljam o tome, misli su mi usmjerene ka Slaven Belupu i maksimalnom angažmanu cijele ekipe, s ciljem da opet pokušamo pobijediti.”

Obavještavamo Vas da portal hrvatskareprezentacija.hr zbog tehničkih poteškoća privremeno prestaje sa radom.