Malonogometašica Tomislava Matijević odlično se snašla u Italiji

Malonogometašica Tomislava Matijević odlično se snašla u Italiji

Tomislavin klub bori se za ostanak u talijanskoj Serie A.

Ženski nogomet u Hrvatskoj je poput egzotičnog sporta, u rangu sa bejzbolom ili američkim nogometom, a država koja ima drugu najbolju reprezentaciju na svijetu zasigurno to ne zaslužuje. Što se tiče ženskog malog nogometa, odnosno futsala, on je u još goroj situaciji. Prvenstvo se igra turnirski, sve je gotovo za mjesec-dva, a preostali dio godine cure nemaju doticaja s ovim sportom.

Jedna od svijetlih točki futsala je Tomislava Matijević koja je iz hrvatskog prvaka MNK Alumnus SC Flegar ljetos prešla u talijanski Bisceglie Femminile gdje se odlično snašla s obzirom na veliku promjenu.

“Sredina u kojoj se nalazim me super prihvatila, od cura do osoblja kluba. Na početku svakako da je bilo barijera, prva velika je jezična. Jedna cura je pričala engleski, s ostalima sam se sporazumijevala nogama i rukama dok nisam malo pohvatala talijanskog. Sad je puno lakše, već dosta razumijem jezik pa mi je lakše i shvatiti što se od mene točno traži. Također, trebalo se naviknuti na dvokratan rad trgovina. U periodu od 13:30h do 16:30h je sve zatvoreno, osim većih centara koji meni nisu blizu baš, tako da si ne smiješ dopustiti da usred ručka shvatiš kako ti fali neki bitan sastojak haha. Vozačka kultura im je skroz drugačija od naše, tu moram pohvaliti naše vozače i vozačice jer kako ovdje voze, to nisam nigdje još doživjela. Pješak će na zebri stajati do sutra, nitko mu neće stati, skroz dok on sam ne krene agresivno i ne prisili vozače da moraju stati, žmigavci su ono, opcionalno hahaha, a skretanje ulijevo ima prednost prema ostalima. Ono što me oduševilo je hrana, a najviše mozzarella i stracciatella sir, slastice također.” – rekla je o novom poglavlju u životu u Italiji.

Tomislava je počela trenirati nogomet u Slavonskom Brodu, a sasvim slučajno se prabacila na futsal.

“Moja ljubav prema nogometu dogodila se s 8 godina kada sam počela igrati nogomet s vršnjacima iz naselja na igralištu. Nisam nogomet smatrala isključivo muškim sportom kako ga nazivaju jer smatram da sport nikoga ne bi smio isključivati. Svi bi trebali dobiti priliku zaigrati ono što im se sviđa, a na njima je onda sve dalje, hoće li nastaviti, odustati ili promijeniti sport. S 15 godina sam saznala da ima ženski nogometni klub u Slavonskom Brodu preko prijatelja s kojim sam igrala nogomet na igralištu, a njegov tata je tada bio trener u tom klubu. Žnk Viktorija je tada postao moj prvi klub za koji sam zabilježila službene nastupe, a koji me ujedno izgradio te omogućio nastupe u U17 i U19 reprezentaciji Hrvatske. Nakon srednje škole, otišla sam u Zagreb jer sam upisala Ekonomski fakultet te se onda priključujem ŽNK Dinamo Maksimir, a 2 godine poslije, prelazim u ŽNK Agram, moj trenutni nogometni klub.

Došavši na fakultet 2013. godine, slučajno sam vidjela prolazeći hodnikom plakat poziva za djevojke koje bi se voljele priključiti ženskoj futsal ekipi fakulteta te se natjecati na zagrebačkom sveučilišnom prvenstvu. Odlučila sam se prijaviti i doći na treninge. Tako je započela moja ljubav prema futsalu. Na tim utakmicama bio je i Jakov Ungarov, izbornik zagrebačke sveučilišne reprezentacije pa sam ubrzo dobila poziv i za nju. Nakon toga je došao i poziv za MNK Alumnus, u kojem je trener također on, a kako mi se svidio njegov način treniranja i pristup futsalu dok sam igrala za zagrebačku sveučilišnu reprezentaciju, prihvatila sam te 2015. godine postala članicom kluba.” – rekla je Tomislava.

U Hrvatskoj je potpuni amaterizan u ženskom nogometu, a o tome je najbolje saznati iz prve ruke.

“Ono što osobno mogu reći je da klubovi imaju problema s financijskog aspekta. Iz tog segmenta dalje se nadovezuju ostali problemi, od potrebitog trenerskog i medicinskog kadra za kojeg se nemaju dostatne financije do izgradnje kompletne igračice koja kada dođe u seniorsku kategoriju ne bi napustila klub jer nije plaćena. Sredstva koja klubovi prime od saveza ili grada ne budu im često dostatna ni da pokriju svoje putne troškove, a kamoli da onda ulože u cure i njihov napredak. Tu se također može pričati i o samom radu klubova na tom polju. Smatram da dok god cure ne budu mogle živjeti od toga i posvetiti se tome u potpunosti, kao što znam da bi veliki broj htio, a ne može jer im to ne osigurava egzistenciju, neće biti ni nekog većeg napretka.

Znam iz osobnog iskustva kako je raditi 8h dnevno, otići na predavanja na fakultet i navečer tek odraditi trening. Budeš mrtav umoran nakon takvog dana, a baš suprotno, na treningu bi trebao biti pun energije. Da ne pričam o tome da bi na nekoj višoj razini trebali odraditi 2 treninga dnevno plus živjeti na sportski način, pravilna prehrana, odmor, kvalitetan san. Iznimno bih voljela da se naša ženska A reprezentacija, koje sam i ja bila dio dok nisam prešla u futsal, uspije plasirati na neko veće natjecanje pa da se naša zemlja može ponositi kako ima odličnu mušku i žensku reprezentaciju. Znam da se ne možemo uspoređivati s muškim kolegama, niti po fizičkim karakteristikama niti po gledanosti i zainteresiranosti publike, koje na kraju krajeva i diktira financije, ali voljela bih kad bi nam nogometna publika dala priliku i podržala nas u razvoju te se maknula od stigme da nogomet nije za žene. Za napredak je bitno da se pokrene jedan kotačić, on će kasnije pogurati ostale”.

Zato je u Italiji situacija potpuno drugačija.

“Kako ovdje igram futsal, mogu dati usporedbu s mojim futsalom klubom u Hrvatskoj, MNK Alumnusom jer ne znam kakvo je stanje ovdje u nogometu. U Italiji igram u potpuno drugačijoj formaciji, tako da se od mene traže neke nove stvari. Trener Alumnusa, Jakov Ungarov je odličan i tehnički potkovan trener te svo futsal znanje s kojim sam ovdje došla, stekla sam učeći od njega. Stoga nije ni čudno što je upravo on izabran za prvog izbornika ženske futsal reprezentacije Hrvatske. Ovdje su cure zbrinute od glave do pete, dakle u klubu imamo osobe za sve. Imamo glavnog trenera, pomoćnog trenera, trenera golmanica, kondicijskog trenera, masera, fizioterepeuta, team managericu i ostalo osoblje kluba do predsjednika koji nam dolaze svaki tjedan barem na 1 trening. To je ogromna razlika jer je naš trener Jakov to sve nama morao biti. Vjerujem da bi mu bilo puno lakše da ima takvu pozadinsku potporu jer bi se posvetio samo onome čem i treba.  

Ono što mi je drago ovdje u Italiji je, da se odnose prema nama kao prema obitelji, što sam imala i još uvijek imam u Alumnusu. Razlika je ogromna u kvaliteti natjecanja i klubova. Ovdje se natječe 16 klubova u Seria A, Seria A2 ima 4 skupine po 12 klubova, ispod toga još ima Seria C koja je regionalna i koja ima preko 100 klubova. U Hrvatskoj se ove sezone natjecalo 7 klubova. Mislim da vam više ne moram ništa govoriti kolika i kakva je razlika. Trenutno su to dva neusporediva svijeta, a nadam se da neće dugo tako biti.”

Hrvatska odnedavno ima i žensku futsal reprezentaciju koje je Tomislava neizostavni član.

“Futsal reprezentacija ostvarila je izniman uspjeh na Europskom prvenstvu prošle godine u Karlovcu. Igrale smo u skupini s Ruskinjama, viceprvakinjama svijeta, Šveđankama i Slovenkama. Završile smo 2. u skupine pobjedivši Švedsku i Sloveniju, a poraz smo upisale od Ruskinja. Nažalost, samo prvi iz skupine je išao na Final four, ali nama ostaje satisfakcija da smo ovim pobjedama ušle među top 8 ekipa Europe. Rezultat dobiva na važnosti ako se uzme u obzir da nam je reprezentacija osnovana u kolovozu, a europsko prvenstvo je bilo u rujnu.

Trebale smo imati prijateljske utakmice još prije par mjeseci, ali ništa na kraju. Nadam se da će uskoro biti jer sve jedva iščekujemo okupljanja. Hrvatska ima odlične igračice, talentirane, samo eto, fale neke druge stvari o kojima sam već pričala. Mislim da smo već svima dokazali da smo unatoč lošijoj sportskoj infrastrukturi od drugih zemalja, jedna mala, ali itekako kvalitetna sportska nacija.

Problemi o kojima sam pričala nisu problemi samo ženskog nogometa, problemi su to i drugih sportova, a pogotovo ženskog sporta općenito. Mi ne ćemo odustati, borit ćemo se do zadnjeg atoma snage, ali bilo bi nam draže kad bi u toj borbi imale podršku i šire publike.”

Za kraj je Tomislava poslala poruku svim curama koje vole nogomet i sport:

“Poruka svim curama koje se žele baviti nogometom, ili bilo kojim drugim sportom, a možda im netko iz okoline govori da to nije za njih, da to nije za cure, neka samo kažu hvala na mišljenju i slijede svoje srce i snove. Od njih nikada ne treba odustajati!” – rekla je Tomislava Matijević.

Obavještavamo Vas da portal hrvatskareprezentacija.hr zbog tehničkih poteškoća privremeno prestaje sa radom.