Može li Sandra Perković s atletskog trona skinuti ‘laboratorijske’ šampione osamdesetih?

Može li Sandra Perković s atletskog trona skinuti ‘laboratorijske’ šampione osamdesetih?

Ima li Sandra Perković kapaciteta uhvatiti nedohvatljivi svjetski rekord?

Sandra Perković/Getty Images

Ime Gabriele Reinsch prosječnim će pratiteljima svjetskih zbivanja vjerojatno značiti jako malo. No, zato bi se hrvatskim sportskim zaljubljenicima ‘prekapanjem’ po mentalnim mapama ipak mogao upaliti alarm kakve-takve prepoznatljivosti, jer upravo je danas 51-godišnja Njemica – kad bismo iskoristili prednosti crnoga humora, odnosno trenutačne konstelacije snaga – glavna konkurentica našoj ponajboljoj atletičarki Sandri Perković.

Apsolutna vladarica ženskog diska unazad nekoliko sezona puhnula je u lipnju prošle godine u 24 svjećice na rođendanskoj torti te proslavu odlučila zakazati dva mjeseca kasnije na Europskom prvenstvu u Zürichu, gdje je ‘s pola gasa’ osvojila zlatno odličje, ali i postigla najbolji rezultat u svijetu još od 1992. godine (71.08 metara).

Sandra se značajnim ostvarenjem u ‘rekordnom smislu’ već može pohvaliti – prva je bacačica diska koja je osvojila tri smotre Starog kontinenta zaredom – no jedan će doseg tomu unatoč uvijek biti posebno podebljan u njezinoj ‘bilježnici ciljeva’. Radi se o snu vjerojatno svakog sportaša i sportašice – rušenju svjetskog rekorda – putu na kojemu joj je upravo Reinsch i njezinih još uvijek potpuno nedohvatljivih 76.80 metara bačenih u Neubrandenburgu 1988. godine.

Sukus stručnjaka već je neko vrijeme eklatantan – ako je itko sposoban srušiti jedan od najdugovječnijih atletskih rekorda uopće (na prvom je mjestu Čehinja Jarmina Kratochvílova, rekorderka na 800 metara iz Münchena 1983. godine), onda je to upravo hrvatska diskašica.

Perković je osvojila sve što joj se do sada ponudilo – od mlađejuniorskih i juniorskih zlata i srebra sa svjetskih i europskih prvenstava te njihovih seniorskih izdanja, najsjajnijeg odličja s Mediteranskih igara, do olimpijskog zlata s posljednjih OI u Londonu. Jedino što joj nedostaje, dakle, jest – svjetski rekord, premda je za takvo što trenutačno ‘kratka’ ogromnih 5.72 metara.

Reinsch je svoj uspjeh karijere ostvarila s 25 godina, a 21. lipnja toliko će stara biti i Perković. Da ništa nije nemoguće posvjedočit će podatak kako je Njemica u sezoni svjetskoga rekorda bacila čak 9.62 metara duže od svog tada najboljeg rezultata, ali i činjenica da je njezina sunarodnjakinja Martina Hellman bila čak i bolja, a uspjesi joj nikada nisu priznati budući da su ostvareni na neslužbenim natjecanjima (76.92 i 78.14).

Naša je atletska perjanica poslije osobnog rekorda postavljenog u Švicarskoj skočila na 18. mjesto autorica najboljih hitaca svih vremena. Međutim, nikako se ne smije propustiti istaknuti kako su ispred nje tek sportašice iz zemalja (Istočnog bloka) koje su u neko doba svoje povijesti bile kontinuirano i legitimno optuživane za poticanje korištenja nedopuštenih sredstava kod svojih sportaša – osobito se pritom prstom upire u Istočnu Njemačku te slijedom toga i Reinsch.

Postojale su, naime, a i danas postoje, ozbiljne slutnje i indicije da je Gabriele rekord ostvarila pod utjecajem dopinga, a veliko je pitanje hoće li se čitava situacija ikada (pravedno) razriješiti. Možda je i najbolji komentar o toj temi dao prije nekoliko godina doajen hrvatskog atletskog novinarstva Vilko Luncer, koji je kazao da će se Perković “namučiti kao Isus na križu da bi dostigla Gabriele Reinsch. Gabi je, naime, kemijski šampion stvoren u nekom istočnonjemačkom laboratoriju, dok je Sandrina snaga nastala na samo jednom dopinškom preparatu – ličkom krumpiru.”

Vječito je to pitanje oko kojega se lome koplja – u koja su vrhunska ostvarenja utkani znoj, rad i talent, a koja su potpomognuta steroidima i uplitanjem raznoraznih ‘trenera’ iz medicinskih laboratorija, odnosno politika prisilnog stvaranja besmrtnih šampiona. Posebno su na takvoj lenti vremena sumnjive ‘doping-godine’ osamdesetih, kad su najbrže ikada trčale primjerice Florence Griffith-Joyner (1988) i Marita Koch (1985).

Proslavljena američka sprinterica Allyson Felix jednom je prigodom nemoćno konstatirala kako je “frustrirajuće da su toliko izvan dohvata”, a njezino bi suptilno poticanje IIAF-a na konačno ‘preslagivanje’ poretka najboljih zasigurno potpisali još mnogi.

Među njima je, vjerujemo, i Sandra. Kakva bi to samo priča bila da takvu daljinu dosegne tek ‘na ličkom krumpiru’… Hrvatska bi imala atletičarku koja baca dalje i od diskaša – Jürgen Schult drži, naime, već gotovo trideset godina primat u muškoj konkurenciji (74.08), a i bilo bi pritom manje bitno što je njihov disk ipak jedan kilogram teži. Sportski bi anali pamtili samo jedno ime…

Obavještavamo Vas da portal hrvatskareprezentacija.hr zbog tehničkih poteškoća privremeno prestaje sa radom.