Možnik: “Treniram u neljudskim uvjetima, a bio bih izdajnik domovine da odem van!”

Možnik: “Treniram u neljudskim uvjetima, a bio bih izdajnik domovine da odem van!”

Hrvatski gimnastičar osvrnuo se na uvjete u kojima svakodnevno trenira u Zagrebu...

Foto: HGS/ Marijo Možnik

Kako to u hrvatskoj stvarnosti obično i biva, novopečeni europski prvak na preči Marijo Možnik došao je poslije osvajanja najsjajnijeg odličja promptno u fokus javnosti, a otkrio je tom prigodom Indexu u kakvim uvjetima svakodnevno trenira.

“Bit ću iskren i kazati kako su uvjeti – nikakvi. Odnos Grada Zagreba prema gimnastici je sramotan”, ističe. “Treniram u dvorani ‘Hrvatski sokol’ na Trgu maršala Tita, u zgradi koja je stara više od 140 godina, a uopće i nije dvorana. Da bi se nešto moglo zvati dvoranom, valjda mora imati elemente dvorane. Ovo je samo zgrada u kojoj su se prije održavali plesnjaci.”

Problemi se samo nižu, a Možnik konačno otvara dušu: “I da hoću, ne mogu raditi višeboj za Rio jer nemam pola sprava na kojima bih mogao trenirati. Čak i za preču, a radi se o mojoj disciplini, nemam uvjete. To je jako opasna sprava i kad učim najteže elemente, nedostaje mi ono najvažnije – jama sa spužvama koja je neophodna u slučaju da se poskliznem i padnem. Ovako padam na tvrdu strunjaču, a ne moram vam objašnjavati kakve su, u tom slučaju, šanse za težu ozljedu”, govori.

“Godinama apeliram da nam se pomogne, svojim rezultatima promoviram svoju zemlju i grad, no u ovoj državi očito nitko nema sluha za naše probleme. Ne tražim luksuz, već jednu specijaliziranu dvoranu u Zagrebu koja bi služila samo nama, vrhunskim gimnastičarima i bila za dobrobit cijelom gradu. Je li sramota za jednu europsku metropolu, kakvom Zagreb želi biti, da nema normalnu dvoranu? Za mene je to strašno.”

Proći će, ipak, još mnogo vremena prije no što se išta pomakne s mrtve točke, svjestan je toga i Možnik. “Gadljivo je kad te političke elite, koje do jučer nisu ni znale kako se zoveš, hvale na sva usta nakon medalje na velikom prvenstvu, fotografiraju se po aerodromima i pripremaju ti bankete, kao da su u najmanju ruku oni svojim znojem i trudom došli do tog rezultata. Nakon dva-tri dana, naravno, zaborave i sva data obećanja. U posljednjih pet godina Hrvatskoj sam donio dvije europske medalje, jednu svjetsku, prvak sam Europe, napravio sam sve što mogu da promoviram ovaj grad i cijelom svijetu pokažem da i kod nas ima vrhunskih sportaša i trenera. No, sve je to očito uzaludno.”

Otkrio je i jednu zanimljivu činjenicu, koja je široj javnosti bila nepoznata: “Malo je nedostajalo da uopće ne odem na Europsko prvenstvo jer sam prilikom jednog težeg pada zaradio ozljedu koljena. Danas se taj element u dvorani u kojoj treniram ne usudim niti izvesti jer na taj način riskiram zdravlje. Nekad odemo do Nedelišća, koje ima solidan gimnastički centar, no to nije rješenje. Zagreb bi, kao milijunski grad, morao imati jednu normalnu dvoranu, a ne da mi moramo više znoja potrošiti moleći za to, nego što ga potrošimo na treninzima.”

Ogorčnost u njegovim riječima nagnala je na pomisao kao bi nadležni, ako i dalje ostanu i gluhi i slijepi, tek se kiteći tuđim perjem – ovisno o vremenskim prilikama – mogli u budućnost istrpjeti i još jednog, ili čak i više Jakova Faka?

“Nije čudo što sportaši poput Faka odlaze u zemlju koja im osigurava barem minimalne uvjete za razvoj. No, zamislite da to učinim – u najmanju bih ruku bio etiketiran kao izdajnik domovine, ako ne i nešto mnogo gore i ružnije. Najglasniji bi bili oni koji mi svojim nemarom ne dozvoljavaju da normalno treniram i na najbolji mogući način promoviram istu tu domovinu po svijetu. Čitav sam život posvetio gimnastici, maksimalno se odricao, a sada sam prisiljen mirno gledati kako mi netko svojim amaterizmom i neznanjem uništava snove.”

Obavještavamo Vas da portal hrvatskareprezentacija.hr zbog tehničkih poteškoća privremeno prestaje sa radom.