Zoran Primorac spada u jedne od najboljih igrača stolnog tenisa krajem prošlog stoljeća. U riznici ima pregršt medalja sa svjetskih i europskih prvenstava.

Neponovljivi Zoran Primorac

Neponovljivi Zoran Primorac

foto: http://butterflyonline.com/players/zoran-primorac/

Kao junior osvojio je sedam medalja na europskim prvenstvima. Kao senior, u svojoj bogatoj riznici, skupio je tridesetak medalja. Još jedan u nizu hrvatskih legendi je neponovljivi Zoran Primorac, sudionik

Zoran Primorac rođen je u Zadru 10. svibnja 1969. godine. Počeo je igrati stolni tenis s osam godina u STK “Bagat” u Zadru, a već kao junior osvaja sedam medalja na europskim prvenstvima. 1985. godine godine prelazi u zagrebački klub “Vjesnik”, a dvije godine poslije osvaja srebro u paru s Iliem Lupulescuom na svjetskom prvenstvu u New Delhiju., a godinu poslije, 1988. godine na Olimpijskim igrama u Seulu, osvaja srebro u konkurenciji parova, također u paru s Lupulescuom.

S Lupulescom je osvojio naslov europskih prvaka na europskom prvenstvu u Göteborgu 1990. godine. Još jedno europsko zlato osvojio je 1994. godine, ovaj put u miješanim parovima sa Csillom Bátorfi. Tijekom karijere još je na europskim prvenstvima u raznim konkurencijama osvojio pet srebrnih medalja te sedam brončanih. Primorac se više puta penjao na postolje i na svjetskim prvenstvima. Tri puta je bio svjetski viceprvak, a tri puta mu je pripala i brončana medalja. Također, hrvatski stolnotenisač bio je jako uspješan i na Mediteranskim igrama, na kojima je osvojio po tri zlatne, srebrne i brončane medalje.

Zoran je nastupao i na prvim hrvatskim ljetnim Olimpijskim igrama u Barceloni 1992. i osvojio deveto mjesto u pojedinačnoj konkurenciji i igri parova s Dragutinom Šurbekom. Na Igrama u Atlanti bio je plasiran od devetog do 16. mjesta pojedinačno, dok mu je u paru s Damirom Atikovićem pripala pozicija od 17. do 24. mjesta.

Na Olimpijskim igrama u Sydneyju 2000. godine mu je ukazana velika čast kada je nosio zastavu svoje domovine na ceremoniji otvaranja natjecanja. Na tim Igrama ispao je u prvom kolu od japanskog olimpijca Toshija Tasakija.

Četiri godine kasnije, na Olimpijskim igrama u Ateni, došao je do trećeg kola gdje je uspješniji bio kineski stolnotenisač Ma Lin. Na Olimpijskim igrama 2008. godine u Pekingu, Primorac je zabilježio vrlo dobar nastup i stigao do četvrtfinala, što mu je do sada najbolji plasman u pojedinačnoj konkurenciji na Olimpijskim igrama. 2012. godine, na Igrama u Londonu, ispada u drugom kolu. Na Olimpijske igre u Rio de Janeiru 2016. godine se nije uspio plasirati

Primorac, Belgijac Jean-Michel Saive i Šveđanin Jörgen Persson su prvi stolnotenisači koji su se natjecali na svih sedam Olimpijskih igara (zaključno s OI u Londonu 2012.) otkada je 1988. godine stolni tenis uvršten u raspored Igara.

Prvu medalju za samostalnu Hrvatsku u ekipnoj konkurenciji osvojio je na europskom prvenstvu u Beogradu 2007. godine kada su završili kao srebrni, nakon poraza od Njemačke u finalu.

Igrao je za jedan od najtrofejnijih europskih klubova (Charleroi) u Belgiji zajedno s Saiveom (viceprvak svijeta iz Goteborga 1993), a kasnije im se pridužio i velikan svjetskog stolnog tenisa Bjelorus Vladimir Samsonov. Igrao je još za STK Zagreb, za Caja Granadu i UMMC Verkhnaya Pyshma, čiji je član i danas.

Godine 1993. godine dobio je Državnu nagradu za šport “Franjo Bučar”.

Pratite nas i na Facebooku!
Logiraj se na Facebook.