Nestvarno! Pa ovo je najveća pobjeda Modrićeve generacije

Nestvarno! Pa ovo je najveća pobjeda Modrićeve generacije

Znali smo i prije Argentine da smo dobri, no večer u Nižniju je pokazala ne da smo dobri, već odlični! Dečki, tako se igra za Hrvatsku. Pred nama je nešto veliko, ova momčad, to smo rekli, ima muda...

Foto: HNS / Facebook

Statistika i povijest nisu bile na našoj strani. Hrvatska je izgubila sve četiri utakmice na Svjetskim prvenstvima protiv Južnoamerikanaca. Dvaput protiv Brazila, jednom protiv Argentine i Ekvadora. Četiri od četiri. Ali, večer u Nižniju sve je promijenila. Nema, gospodo, tog kontinenta čije reprezentacije mogu pet puta pobijediti Hrvatsku.

I kad su prije utakmice argentinski novinari nabrajali hrvatske igrače koji mogu igrati za Argentinu, pa stali na samo jednom, Modriću, osjetili smo neki inat. Ništa ne može motivirati naše igrače kao podcjenjivanje. Gledanje s visoka.

Ante Rebić u prvom poluvremenu je izgubio valjda sve i jedan duel, borio se kao lav, tu mu se ne može zamjeriti,  čak je i pretjerivao u tome, pa je prava sreća što ga Irmatov nije isključio u 39. minuti. Znaju se njih dvojica jako dobro jer ga je Uzbekistanac ‘nagradio’ crvenim kartonom prije četiri godine protiv Meksika.

I dok su mnogi hrvatski navijači na stadionu u Nižnjem molili Dalića da izvadi Rebića, plašeći se da ne dobije crveni karton, izbornik je čekao. Čekao je njegovih pet minuta. I dočekao. Mladi Rebić koji za Hrvatsku nije zabio niti jedan gol u natjecateljskoj utakmici, mladić koji je za reprezentaciju zabio samo protiv Lihtenštajna na debiju 2013. srušio je Argentinu. Srušio je Messija i društvo i možda ih poslao doma.

I to ne bilo kako, srušio ju je “messijevskim” golom. Eh, da, kad smo već kod Messija, najboljeg igrača svijeta. Na trenutke se činilo da je u prvom poluvremenu trener Sampaoli pretrčao više od njega. Znate li koliko je u prvom poluvremenu puta taknuo loptu? Svega 20 puta. Aguero još manje svega sedam. Zapravo, ako hoćete točnije, posljednjih 21 minutu i 11 sekundi  prvog poluvremena Aguero nije taknuo loptu.

Ne smijemo zaboraviti ni Caballera, rezervnog golmana Chelseaja, a zorno nam je pokazao zašto u Chelseaju ima takav status. Nakon pogreške svi argentinski navijači, njih 20.000 zviždalo mu je kad god bi dobio loptu i dodatno mu otežali ionako teške trenutke. Sva bahatost Argentinaca vidjela se 15 minuta prije kraja, kada je Rakitić ostao bez zraka i ležao na travnjaku, a nitko, uključujući i njegovog prijatelja Messija, nije htio izbaciti loptu u aut.

No, koga briga za Argentince. Neka njima Messi i bahati Sampaoli, mi imamo Luku Modrića, maestra koji vodi Hrvatsku u drugi krug. Odveo nas je tamo gdje nismo bili od 1998., kad su Vatreni ujedinili naciju, koja je disala kao jedan. I što god napisali o Modriću bilo bi premalo. Jer kako je taj dečko odigrao, to je nevjerojatno. Bravo, Luka. Bravo, sto puta jer tako se bori i igra za Hrvatsku.

Takav zanos mora imati svaki od nas.

Večer u Nižniju vratila je taj zanos, osjećaj da je pred Hrvatskom nešto veliko. Znali smo i prije Argentine da smo dobri, no sada smo pokazali ne da smo dobri, već da smo odlični. Jer ako smo Nigeriju dobili na mišiće, onako kako to rade velike momčadi, onda smo Argentinu dobili na mozak. Ova Hrvatska, rekli smo to i nakon Nigerije, ima muda…I ima Modrića.

Da, i možemo se i mi, kao argentinski mediji, sad poigrati i pokušavati nabrojati igrače Argentine koji bi imali mjesta u Hrvatskoj. I mi bismo stali na jednom. Messi.Ali, Leo, hvala, ne trebaš nam, imamo mi svog maestra. Maestra Luku.

Šlag na kraju bio je gol Rakitića, ali ono što mu je prethodilo možda i najbolje opisuje kakve igrače ima Hrvatska. Nema tu panike, nema ishitrenih poteza, lagano, kao na haklu, poigrali su se naši s Argentincima u njihovih 10 metara za velikih 3-0. Je li ovo najveća pobjeda Lukine generacije? Definitivno! Ovo je pobjeda na čijim krilima Vatreni lete.

I jao si ga svakome tko nam stane na put…

www.24sata.hr/sport

Pratite nas i na Facebooku!
Logiraj se na Facebook.