Objavljen emotivni video o Ivici: “Otišao je u miru wengenskih šuma”

Objavljen emotivni video o Ivici: “Otišao je u miru wengenskih šuma”

Ivica Kostelić posljednju je utrku odvozio na Svjetskom prvenstvu u St. Moritzu 19. veljače.

{$alt}

Ivica Kostelić nikada formalno nije objavio odlazak u mirovinu jer je sam puno puta kazao kako ne želi odvoziti svoju posljednju utrku, no nju je ipak odvozio 19. veljače na Svjetskom prvenstvu u švicarskom St. Moritzu.

Kostelić je vozio svoju omiljenu disciplinu slalom, a najbolji svjetski skijaš iz 2011. godine danas je trener u hrvatskoj skijaškoj reprezentaciji koju priprema za predstojeće Olimpijske igre u južnokorejskom Pjongčangu.

Kako Ivica nikada nije objavio odlazak u mirovinu, tako ni Bruno Kovačević, urednik HRT-a nikada, sve do sad, nije objavio prilog o Kostelićevom odlasku u mirovinu koji možete pogledati ovdje.

Otišao je u miru wengenskih šuma, u miru malog švicarskog sela, bez sljemenske pompe, blještavila Kitzbühela, glamura Sankt Moritza. Nekako tiho, za kraljevsku karijeru možda čak i pretiho. Nije želio cirkus, okretanje pred ciljem s Telemark skijama na nogama.

Otišao je sa staze veliki sportaš, jedan od najvećih koje je Hrvatska ikada imala. Otišao je najvažniji Kostelić. Ne najtrofejniji, ne onaj koji je osmislio, već onaj bez kojeg ne bi bilo ničega. On je bio lokomotiva, povukao je Janicu, od Gipsa izvukao ono najbolje, ono što je neki dan Jean-Claude Killy nazvao umjetnošću skijaške genijalnosti.

Zašto volimo Ivicu? Zbog puta. Pokazao je da se može uspjeti unatoč svemu. Unatoč ratu, besparici, lomovima, omalovažavanju, u prkos svim glupostima sustava. Put je uvijek bio jasan. I kad je 2006. bio posljednji, i kad je s brojem 64 napravio čudo u Aspenu, i kad je prikupio 999 bodova u siječnju 2011. te ostvario san svih skijaških hrvatskih generacija, Veliki kristalni globus.

Četiri olimpijske medalje. Uz Matiju Ljubeka, najviše u hrvatskoj povijesti kod sportaša. Dvadeset i šest pobjeda, šezdeset postolja, tri svjetske kolajne, mali kristalni globusi. Sve to nakon 21. godine života i tri teške operacije. Naklon do poda.

Jednom je Ivica izjavio da je kraj karijere početak umiranja. Međutim slike najvećih umjetnika nikad se ne zaboravljaju, po njima ne pada prašina, pa tako ni po Ivičinih šest pobjeda u Wengenu i pet u Kitzbühelu, što nitko u povijesti skijanja na najvećim skijalištima nije napravio.

Uz Ivicu, odlaze i Kostelići. Deset olimpijskih medalja takvog sjaja nisu osvojili na cijelom svijetu u kompletnoj sportskoj povijesti u bilo kojem sportu brat i sestra. Janica i Ivica jesu, uz mamu Maricu, vođeni najvećim hrvatskim trenerom Antom.

I na kraju, što smo od njih naučili? Nikada, ali baš nikada, kada si na samom dnu života, ne smiješ se predati jer bitku dobiva samo onaj koji ju je čvrsto odlučio dobiti.

Otišao je u miru wengenskih šuma. Ivica Kostelić.

Pratite nas i na Facebooku!
Logiraj se na Facebook.