Kolumna Aramisa Naglića: Pjev slavuja ili…?

Kolumna Aramisa Naglića: Pjev slavuja ili…?

Kolovoz istine pokazat će nam da li je Slovenija bila bljesak, lažna nada svima nama, ili pak Hrvatska može opstati među elitom. Vesele nas ove sezone Cibona i Cedevita, pa ajde neka i reprezentativno ljeto bude dobro

Aramis Naglić

Priča iz Slovenije ovoga ljeta vratila me je dosta godina unazad. Dok sam svih ovih godina gledao i slušao Kauboje, Vatrene, Kuhane, Pečene i ne znam koga više, falili su mi, strašno su mi falili moji košarkaši.  Generacija sam koja je odrasla na Plečašu, Jerkovu, Ćosiću, Kičanoviću, Dalipagiću, Slavniću, sportskim bogovima svoga vremena, istinskim košarkaškim veličinama. Kasnije sam imao privilegiju igrati sa Tonijem, Dinom, Draženom, Perasom, Stojkom….

I mogao bih sada lamentirati koja je košarka bolja, koji su igrači bolji, što se promijenilo, ali nema smisla, za to treba prostora, puno više nego što stane u jednu kolumnicu. Važno je samo, da se vratim na prve redove, da smo kratko opet živjeli košarku, analizirali uz kave, na hakli, kritizirali i navijali. E to želim u kolovozu. Kolovozu istine.

U pretoploj Sevilli,  pamtim je po mom novinarskom debiju za Novi list, čeka nas zanimljiva grupa i po mojoj  procijeni siguran prolaz. A dalje što bude, o tom potom. Sudeći po igrama Šarića ove sezone, konačno smo dobili četvorku visoke kvalitete. Nadam se i Hezonji u momčadi, a čini mi se da bi problem playmakera mogao i dalje biti prisutan. Ako Repeša pronađe još centra, pravog fizikalca (Planinić, Bilan), onda je to to – trenutni maksimum. Protivnici su nam zanimljivi,  sa samo jednim outsiderom, Filipinima definitivno.

Senegal je nepoznanica, s par poznatijih imena i to samo za one koji stvarno prate košarku (Thiago Samba iz Reala, Bonifice iz Galatasaraya), ali s velikim potencijalom igrača kojih po svijetu igra ogromni broj. Poput Nigerije ili Angole,  Senegal je raj za skaute i košarkaške avanturiste koji iz siromašnih afričkih zemalja izvlače mlade igrače nudeći im pristojan život. Još uvijek nam ne mogu parirati na tehničkom i taktičkom nivou. Puerto Rico, egzotična zemlja i egzotična košarka. Sjećam se Piculin Ortiza i Ramona Rivasa, arogantnih, ali dobrih centara. Danas su to veteran Arroyo, Bareta (Minessota), Lee Alfred (Lakersi). Premalo da bi se trebali bojati, ali oprez i respekt svakako.

Argentina ima imena „da se smrzneš“, ali sumnjam da će biti prisutni u najboljem sastavu. Ipak su to sve veterani, 30 plus. Svejedno, kvaliteta postoji i idu među četiri. Grčka može sve, imaju karakter, iskustvo i kvalitetu. Na europskom prošlog ljeta nisu izgledali dobro, ali Spanoulis i društvo mogu daleko.

Kolovoz je još daleko, biti će puno promjena i događanja do Seville. Kolovoz istine pokazat će nam da li je Slovenija bila bljesak, lažna nada svima nama, ili pak Hrvatska može opstati među elitom.  Vesele nas ove sezone Cibona i Cedevita, pa ajde neka i reprezentativno ljeto bude dobro.

Obavještavamo Vas da portal hrvatskareprezentacija.hr zbog tehničkih poteškoća privremeno prestaje sa radom.