Riječki čudotvorci su pokazali zašto su najbolja ekipa u državi

Riječki čudotvorci su pokazali zašto su najbolja ekipa u državi

Foto: NK Rijeka/Facebook

Rijeka je u finalu Kupa u Varaždinu pobijedila Dinamo s 3:1, te je osvojila duplu krunu u sezoni za pamćenje. Rijeci je ovo četvrti Kup u povijesti s kojim je napravila podvig o kojem će se dugo pričati. Naime, ne samo da su igrači Matjaža Keka prekinuli 11-godišnju dominaciju Dinama u ligi, nego su zaokruživši priču u Kupu potpisali Dinamovu sezonu bez trofeja, po prvi puta nakon 12 godina. I učinili su to sa stilom.

Kek je prvo riješio psihološki moment

No, treba se vratiti na utakmicu odigranu u Maksimiru, za vikend, u kojoj je Rijeka potučena s 5:2 i koja je u velikom dijelu medija bila označena kao veliki povratak Dinama. Štoviše, analizirajući komentare prije Kup utakmice jasno se dalo isčitati kako će Dinamo i u Varaždinu razmontirati prvake. Tu u priču ulazi Matjaž Kek. Slovenac je znao kako će mu ekipa odigrati u posljednoj, revijalnoj prvenstvenoj utakmici i znao je kako će se ponovno nadviti sila upitnika nad ovu ekipu Rijeke. Stoga je i karantena pred finale Kupa bila očekivana, a Kek je pritom pokazao sav raskoš svog trenerskog talenta budući da je prvenstveno finalnu utakmicu dobio na psihološkom nivou, odnosno u psihološkoj pripremi igrača. U par dana Kek nije mamurnu ekipu pretvorio u pobjednike, već je pobjednike podsjetio zašto su oni prvaci uopće i da postoji opasnost kako će se u sljedećim godinama gledati na naslov Rijeke kao manje vrijedan u slučaju da je Rabuzin ostao u Zagrebu i ove sezone. Ovako riječka sezona nema mrlje, nema slučajnosti, a izlizane priče o slabom Dinamu i Rijeci koja je uzela ponuđeno jednostavno ne drže vodu niti po osvojenim bodovima zagrebačkog sastava u prvenstvu niti po budžetu navedenih klubova niti po vrijednosti kadra s kojim raspolaže Petev, odnosno Kek, te u konačnici niti na terenu u izravnim susretima ovih takmaca.

…a potom je taktički uništio Dinamo

Međutim, osim psihološke pripreme utakmice u kojoj je zadatak Keka bio dignuti igrače nakon teškog poraza na Maksimiru i uliti im samopouzdanje i dozu sportske drskosti kako se u par dana ne bi dogodila dva poraza od Dinama. Time dolazim do taktičke strane Kekove genijalnosti, koji je u prvi plan gurnuo upravo personifikaciju samopouzdanja i sportske drskosti. Naravno riječ je Vešoviću, koji je debelo uspio nadmašiti učinak njegovog oca, također igrača Rijeke, na način da je u kratkom periodu postao miljenik riječke publike. Vešović je bio Kekov joker u kojem je Slovenac vidio pravi flaster za jedinu prijetnju Dinama – Soudanija. Samim time ‘izvozani’ i zadatku čuvanja Alžirca nedorasli Zuta je ostao na klupi čime je Kek dobio igrača koji u niti jednom trenutku neće dopustiti Soudaniju da prima loptu licem okrenutim prema golu. Kao vjerna sjena Crnogorac je provocirao Alžirca do te mjere da je bilo potpuno jasno kako je Soudani više brinuo o verbalnim okršajima s igračem Rijeke nego o nogometu.

Mišić i Bradarić kao riječki dragulji

S druge strane, povlačenje Vešovića s krilne pozicije otvorilo je rupu na desnoj strani riječkog napada i Kek je svjesno razbio najbolji desni tandem lige Vešovića i Ristovskog, što je i oduzelo dosta od finalnog nastupa Makedonca. Navedeno je otvorilo prostora za Bezjaka na desnoj strani riječkog napada, dok je lijevu stranu preuzeo Austrijanac Gorgon. U prijevodu defanzivno orjentirani Kek, što mu se često spočitavalo, je Dinamu sučelio ekipu s četiri izrazito navalna igrača (Gavranović, Franko, Gorgon i Bezjak). U takvom stanju stvari jedino je bilo bitno da utakmicu na razini odigraju ključne riječke poluge – Mišić i Bradarić, a oni su blistali u varaždinskoj večeri. Prosto je nevjerojatan rast navedenog dvojca koji su gotovo preko noći postali moderni veznjaci koji stižu razbijati napade protivnika, počinjati akcije svoje ekipe i dijeliti ključna dodavanja. Pas Mišića vanjskim dijelom kopačke za Gavranovića kod rezultata 0:0 je poezija i samo je Zagorac upropastio predivnu riječku akciju obranom Gavranovićevog udarca. Općenito igrač utakmice Mišić je bio na svakoj lopti, njegovo postavljanje u fazi obrane je nevjerojatno budući da je on ključna poluga Kekovog presinga u trenutku kada Gavranović ili Franko započnu pritisak na zadnju liniju protivnika i kada vezna linija treba nadograditi započeto. Također Mišić i Bradarić su dokazali kako brojke na terenu ništa ne znače, budući da je u veznoj liniji Dinamo imao brojčano više veznjaka koji su izgledali potpuno pogubljeno protiv uštimanog riječkog mehanizma.

Dinamo obezglavljen i ponižen

Pritom treba spomenuti i Dinamo koji je u finale ušao s deficitom neigranja ozlijeđenih Sigalija i Antolića, no ako netko misli kako bi navedeni igrači pomogli Dinamu protiv ovakve Rijeke očito je prespavao ovu sezonu. Dinamovi problemi su puno veći, a počinju od činjenica kako nemaju konstantu u ničemu što rade. Kako ne postoje jasno postavljene konture ljudi koji bi trebali voditi brigu o poslovanju kluba, transferima i kadru, tako na terenu ne postoji jasna hijerarhija u odnosu trener – igrači. Novi slučaj kojeg Dinamo ima s nekim igračem je onaj Ćorića, no Ćorić je Dinamov najmanji problem budući da na račun njegovog potencijala mogu bez problema zaraditi nekoliko milijuna. Dinamo je preopterećen očajnom transfer politikom kojom su u klub dolazili isluženi igrači poput Schildenfelda, Machada, Sammira, lošim procjenama pri dovođenju igrača (Lešković eklatantni primjer) i nizom igrača koji su predugo u klubu s obzirom na ponuđeno na terenu. Samo prva spomenuta trojka ima primanja u razini pola početne postave Rijeke, a stvari neće doći na bolje dokle god se ne razjasni tko u tom klubu pije, a tko plaća. Titula Rijeke je uostalom i veliki udarac poslovanju obitelji Mamić no to je tema za jednu drugu priliku.

Rijeka je stvorila i uzela sve u nepunih pet godina

U konačnici Rijeka je u Varaždinu ostvarila najbitniju pobjedu sezone, u kojoj je u jednoj utakmici pokazala kako je bolja ekipa od Dinama. Pravo malo čudo je što se sve uspjelo napraviti od preuzimanja kluba od strane Damira Miškovića i Rijeka je u kratkom razdoblju postigla sve što jedan klub u Hrvatskoj može napraviti – osvojeno prvenstvo, Kup, Superkup i plasman u skupine Europa Lige. Jedini motiv je plasman u skupine Lige prvaka, no s obzirom na riječki budžet takvo što jednostavno nije realno. Navedeno ne umanjuje činjenicu kako je Rijeka, u ovom dijelu Europe, najbolje vođen klub satkan od ljudi koji su u nogometu jako dugo i koji znaju da pomno odabrana momčad, u gotovo obiteljskim uvjetima, može i u dužem vremenskom periodu jedne sezone, nadjačati višestruko skupljeg protivinika. Kek i igrači su ušli u povijest, nakon ovih titula više ništa neće biti isto, a s nestrpljenjem se očekuje nova sezona kako bi vidjeli što su nam pripremili riječki čudotvorci.

Pratite nas i na Facebooku!
Logiraj se na Facebook.