Rudolf Petrović: Paraolimpijska medalja bila bi ostvarenje sna

Rudolf Petrović: Paraolimpijska medalja bila bi ostvarenje sna

- Oni koji se bave već vrhunskim sportom znaju koje su prednosti, naravno znaju i za mane, a za one koji bi pokušali poručujem da hrabro krenu u izazov, kaže Petrović

Rudolf Petrović

Rudolf Petrović poznato je ime u sportskim krugovima, iako široka javnost vjerojatno ne zna previše o uspješnom sportašu, paraolimpijcu. Strijelac iz Vrata, malog mjesta u Općini Fužine, u svojoj karijeri ima niz medalja s velikih natjecanja. Petrović uspješno usklađuje svoj posao i trening.

Medijsko praćenje
– Medijsko praćenje se uvelike poboljšalo, pa bi to istaknuo kao najveći napredak od kada sam u reprezentaciji, još uvije nedostaje direktan prijenos ili sažetak da se mene vidi “u akciji”, ali se nadam da će i to doći. Svi mi paraolimpijci svojim nastupima radimo, ali i postižemo sjajne rezultate, pa se nadamo da ćemo to i zaslužiti. Moj način pristupu sportu i treningu ne razlikuje se puno od zdravih sportaša (ja još i odradim u firmi osam sati) a popodne je podređeno treningu, rekao je Petrović koji ima jednu neostvarenu sportsku želju.

– Streljaštvo mi je ujedno i hobi i najveća zanimacija, a uz posao  nemam vremena za neke druge aktivnosti. Zaručen sam za Veroniku Ožanić koja je ujedno moj asistent i pomoć na treninzima i natjecanjima, te je i ona dio tima reprezentacije kada nastupamo na najvećim smotrama, reći će Rudolf Petrović koji u svojoj kolekciji ima niz medalja, a streljaštvom se počeo baviti prije 15 godina.

– Streljaštvom sam se počeo baviti 1999. godine. Do sada sam nastupio na tri Europska prvenstva, u poljskom Wroclavu (2005.), njemačkom Suhlu (2007.), španjolskom Alicanteu (2013.). Tu su i dva nastupa na Svjetskim prvenstvima u Švicarskoj 2006. i Zagrebu 2010. Tu su i Paraolimpijske igre u Pekingu. Prvi nastup za reprezentaciju imao sam 2003. godine u nizozemskom Apeldornu, rekao je Petrović.

Uz puno nastupa ima i puno odličja.

– U rezultatskom smislu najvrijedniji je rezultat pojedinačno zlato s EP-a 2007. u disciplini malokalibarska puška. Tada je to bio i svjetski rekord. S istog natjecanja imam i brončanu medalju u zračnoj pušci, ležeći stav. Tu je i nedavno osvojena srebrna medalja u ekipnom nastupu, također u malokalibarskoj pušci, ležeći stav, ustvrdio je Petrović.

– Sa SP-a 2010. imam pojedinačnu broncu sa MK-puška, a ta je medalja i prva medalja  sa Svjetskih prvenstava u  streljaštvu osoba s invaliditetom, pa mi i na taj način puno znači. Svakako nastup na POI u Pekingu je posebno u sjećanju i mislima jer su to moje prve Paraolimpijske igre, a nastup je  bio razočaravajući iz niza razloga, ali nadam se da me očekuje nastup na još nekim igrama pa ćemo i to ispraviti, rekao je Petrovič koji se priprema za nastup na Svjetskom prvenstvu 2014. godine u njemačkom Suhlu.

– Na tom natjecanju se očekuje da ispucam kvalifikacijsku normu. Pokušat ću ući u finale u zračnoj pušci stojeći i ležeći stav, a kao ekipa pokušat ćemo uzeti medalju u ležećem stavu.  S malokalibarskom puškom uvijek se borim za medalje pa to očekujem i sada. S ekipom također u MK pušci pokušati napasti zlato nakon prošlogodišnjeg srebra, rekao je Petrović.

– Financijske poteškoće su uvijek prisutne u sportu osoba s invaliditetom. Kod nas u PGŽ-u i gradu Rijeci je situacija i dobra kako je u drugim mjestima (kada se uspoređujem sa kolegama iz reprezentacije). Svakako da može uvijek bolje, ali prilike u kojima živimo su takve. Možda to izgleda kao izgovor kada vidimo da se u nekim sportovima živi bolje, odnosno izdvajanja su veća, ali teško mi možemo na to utjecati. Ja još uvijek uspijevam pokriti troškove sa sredstvima od grada i Županije, te donacijska sredstva Autoceste “Rijeka-Zagreb”. Naravno da ti iznosi nisu dovoljni da odem na više međunarodnih takmičenja na kojima moja konkurencija nastupa, zato se to i reflektira na rezultatima.

– Paraolimpijska medalja je cilj, način života, ostvarenje sna, pa je tome i sve podređeno, za kraj poručivši svim sportašima, paraolimpijcima.

– Oni koji se bave već vrhunskim sportom znaju koje su prednosti, naravno znaju i za mane, a za one koji bi pokušali poručujem da hrabro krenu u izazov, moraju si postaviti cilj, a samo njihova upornost i želja da uspiju dati će i konačan rezultat njihova rada. Onoliko puta koliko padnu morati će se i ustati i pokušati ponovno, naporan je to put, ali na kraju stoji nagrada. Nema ljepšeg osjećaja kada si na podiju, kada si u tom trenutku najbolji u nečem čime se baviš. Uspjeh nastaje kada se sretnu spremnost i prilika!, zaključio je Rudolf Petrović.

Obavještavamo Vas da portal hrvatskareprezentacija.hr zbog tehničkih poteškoća privremeno prestaje sa radom.