Sretan rođenda, Ivano!

Rukometni Mozzart bez premca: Ivano Balić!

Rukometni Mozzart bez premca: Ivano Balić!

Ivano Balić proslavit će danas 36. rođendan. Prilika je to da se prisjetimo karijere jednog od najvećih hrvatskih sportaša ikada...

Ivano Balić/Getty Images

Ako zaustavite sto ljudi kako biste ih upitali ‘koji je rukometaš u najvećoj mjeri utjecao ne samo na popularizaciju ovoga sporta na globalnoj pozornici, već i njegovu zastupljenost u medijima, javnosti, masovnost ulazaka mladih u rukometne dvorane i ino’, vjerojatno će više od osamdeset posto ‘ispitanika’ odgovoriti – Ivano Balić.

Neumorni hrvatski kapetan, član jedne od najvećih generacija hrvatskog momčadskog sporta ikada i predvodnik vala igrača koji su u svjetskom i europskom rukometu ostavili dubok trag – otisak koji će teško biti izbrisan u godinama i desetljećima koji slijede…

Nije ni ovaj tekst nastao bezrazložno, niti je tek jedan od onih ‘nizanja hvalospjeva’ budućem koordinatoru rukometnih reprezentacija. Ivano danas, naime, slavi 36. rođendan, stoga bi bio red da nakratko zaustavimo vrijeme i proletimo kroz fantastičnu karijeru i dosege čovjeka kojega često etiketiraju rukometnim Jordanom, rukometnim Mozzartom i rukometnim Ronaldinhom.

Ivano je rođen 1. travnja 1979. godine u sportskoj – rukometnoj splitskoj obitelji, a prve je korake s loptom napravio u – košarci. Bilo je to, naime, doba kad je Europom ‘žarila i palila’ Jugoplastika, rukomet je bio na samim marginama te mali Balić jednostavno nije imao izbora.

Danas možemo samo zahvaljivati božici Fortuni što je svoj pravi poziv ipak shvatio u petnaestoj godini te se najzad ipak okrenuo ‘roditeljskim korijenima’. Kalendari po zidovima nosili su godinu 2001, a Ivano je učinio svoje prve ponešto profesionalnije korake – potpisao je ugovor s Metkovićem i zaigrao ni manje ni više nego u Ligi prvaka! Iste godine prvi je put pozvan pod nacionalni stijeg, a što se zbivalo poslije toga – itekako je dobro poznato.

Mnogo puta istican je neobičan stil rukometa koji je oduvijek prakticirao – jedan od razloga njegovoj ponekad gotovo nestvarnoj igri, proigravanjima, presijecanjima i ‘čitanju protivnika’ upravo je njegovo košarkaško zaleđe, a zanimljive su anegdote iz toga doba Ivanove izjave kako je nerijetko “imao problema s prilagodbom i nesporazumima suigrača.”

Miran rukometni put u domovini vrlo su brzo zamijenjeni nakon Svjetskog prvenstva u Portugalu, na kojemu su kauboji briljirali i ponijeli svjetsko zlato ispred velesila poput Francuske, Španjolske i Njemačke. Rukometni liliputanac na čelu s Balićem pokazao je koliko talentiranih sportaša ‘čeka’ u Lijepoj našoj, a telefoni u Metkoviću od toga trenutka naprosto nisu prestali zvoniti.

Odluka je ubrzo pala na odlazak u Španjolsku – najbolju je ponudu dao Portland San Antonio, u kojemu je proveo četiri uspješne godine, nakon čega se 2008. vratio u domovinu i pridružio se RK Zagrebu. Velik je utjecaj na njegov odlazak u Portland odigrao legendarni francuski rukometaš Jackson Richardson, kojega je Ivano smatrao uzorom te žarko želio zaigrati mu bok uz bok.

Nije nimalo slučajna ni njihova poveznica, budući da se danas 45-godišnji Francuz smatra jednim od najboljih – ikada.

Ljubav je ipak pukla 2012. godine te se Balić odlučio vratiti prokušanoj formuli – koferi su bili spakirani, destinacija ponovno – Španjolska, a klub – Atletico de Madrid. Proveo je s Madriđanima tek jednu godinu, a rastući financijski problemi primorali su ga da promijeni sredinu i karijeru nastavi u njemačkom Wetzlaru, u kojemu će nakon završetka tekuće sezone i službeno okončati aktivnu igračku karijeru.

Kakva je samo niska Ivanovih uspjeha, medalja i priznanja. S reprezentacijom je osvojio zlata na Mediteranskim igrama u Tunisu 2001, bio prvak svijeta u Portugalu 2003, zlatni na Olimpijskim igrama u Ateni 2004, srebrni na svjetskoj smotri u Tunisu 2005. i europskim prvenstvima u Norveškoj (2008) i Austriji (2010).

Pamtit će i dvije ‘drvene medalje’ iz Slovenije 2004. i Švicarske 2006, ali i brojne individualne zasluge – nekoliko je puta bio MVP velikih turnira, čak sedam puta (!) u idealnoj sedmorki svjetskih i europskih prvenstava, a 2007. u Njemačkoj proglašen je najboljim igračem unatoč tek petom mjestu hrvatske selekcije (postigao je tada 53 gola i podijelio 44 asistencije).

Posebnu je čast primio kao hrvatski stjegonoša na najmnogoljudnijim olimpijskim igrama, u Pekingu 2008, a vjerojatno krunu karijere ‘proslavio’ je 2010. kad je u anketi službene stranice Međunarodne rukometne federacije (IHF), s tek 31 godinom na plećima, proglašen najboljim rukometašem svih vremena!

Mahnuo je tada na sportski pozdrav velikanima ove igre poput Talanta Dušebajeva i Nikole Karabatića, koji su jednom od najvećih hrvatskih sportaša ikada mogli tek ‘puhati’ za vratom.

Sretan rođendan, Ivano!

Obavještavamo Vas da portal hrvatskareprezentacija.hr zbog tehničkih poteškoća privremeno prestaje sa radom.