ŠEĆERI I ŽITARICE  – POKRETAČI POREMEĆAJA I BOLESTI

ŠEĆERI I ŽITARICE  – POKRETAČI POREMEĆAJA I BOLESTI

Izvor: Betty Rocker

Ogromna je količina danas kroničnih bolesti koje odnose na stotine miliona života. Razlog tome, veliki broj stručnjaka se slaže sa tim, je konzumacija hrane bogate rafiniranim (prerađenim) ugljikohidratima. Sve je više znanstvenika koji su konačno shvatili da zasićene masnoće životinjskog porijekla nisu krive za nastanak velike količine kroničnih bolesti koje danas odnose na stotine milijuna života, nego je to hrana bogata rafiniranim (prerađenim) ugljikohidratima. Pri tome se ne misli samo na bijeli šećer i bijelo brašno koji su svakako najštetniji predstavnici te skupine, nego na sve proizvode koje je čovjek uvrstio na svoj jelovnik izmislivši prije 10 000 godina poljoprivredu. Kasnije je raznim metodama prerađivanja i rafiniranja samo još više pojačao štetan utjecaj te vrste hranjivih tvari na ljudski organizam. U vrijeme prije početka sustavne proizvodnje raznih žitarica, tadašnji čovjek, kao i njegovi preci, desetinama su se tisuća godina hranili uglavnom mesom te plodovima koje bi sakupili u prirodi. Njihova prehrana nije poznavala koncentrirane ugljikohidrate koje danas obilato unosimo jedući razne vrste kruha, krumpira, rižu, slatkiše itd. Kao posljedica toga, čovjekov organizam kroz evoluciju nije imao gotovo nikakve potrebe da se specifično prilagođava metaboliziranju i probavi takve industrijski stvorene hrane.

Ugljikohidrati i evolucija

10 000 godina u evolucijskim procesima predstavlja vrlo malo vremensko razdoblje pa se tako niti ljudski organizam  nije mogao promijeniti u smislu učinkovitije prerade koncentriranih ugljikohidrata, ali je zato došlo do raznih poremećaja u sintezi mnogih enzima, osobito je došlo do nemogućnosti pravilne sinteze enzima L-gulonolaktan oksidaze, jednog od 4 jetrena enzima čiji je zadatak da višak glikoze prebaci u natrij ascorbat (oblik mineralnog vitamina C) izuzetno važnog za aktivnost našeg imuno sustava i blokatora stresa koji nam u stanju stresa treba omogućiti da se svi fiziološki procesi odvijaju normalno.

Pošto ljudska rasa nema tu mogućnost sinteze minerala natrij ascorbata iz glikoze, životni vijek nam je znatno skraćen, ubrzano starimo, obolijevamo i umiremo… Navelika većina ljudi danas se hrani upravo takvom vrstom hrane iz razloga jer je ona i najjeftinija, te najbrže daje energiju i osjećaj sitosti. Čovječanstvo nije svjesno da svakim unosom koncentriranih ugljikohidrata u tijelo, izazivamo neku vrstu hormonskog nereda u vlastitu organizmu. Iako vas to neće momentalno ubiti (sporo ubija) budite sigurni da ćete se jednom već naći među oboljelima od neke lakše ili teže kronične bolesti, najčešće krvožilnog sustava. Istini za volju, tijelo je vrlo žilavo i brani se pred razornim djelovanjem konstantno i pretjerano povišenih razina inzulina u krvi, no malo pomalo, s vremenom i godinama starosti, obrambene ga snage napuštaju i dolazi do cijelog niza poremećaja. Stupanj poremećaja i oštećenja ovisi o količini i vrsti rafiniranih ugljikohidrata koje svakodnevno unosite te vašoj genetskoj strukturi koja dozvoljava tijelu  da lakše ili teže izlazi na kraj s tim problemima.

Razine inzulina

Odavno je otkriveno da pokusni miševi koji su cijeli život hranjeni na rubu gladi, znatno duže žive od onih koji su normalno i dobro hranjenim no njihov produljeni životni vijek nije u izravnoj vezi s hipokalorijskom prehranom nego konstantno niskim razinama inzulina koje takva reducirana dijeta inducira. Iz toga se može zaključiti kako je za odlično zdravlje i dug život, između ostalih faktora, izuzetno važno držati razinu inzulina konstatno nisko. To se lako postiže pravilnom prehranom, redovitim vježbanjem i primjenom određeni ortomolekularnih nutraceutikala…

Manje poznato djelovanje inzulina jest ono na srce. Povišena razina inzulina uzrokuje, između ostaloga, i nakupljanje masnoća u krvi, a opće je poznato da to dovodi do začepljenja koronarnih arterija. Isto tako, dugotrajno povišene razine inzulina uzrokuju rast glatkih mišića unutar krvnih žila, pa prolaz krvi postaje znatno otežan što je posebno opasno kod koronarnih arterija gdje često zbog toga dolazi do infarkta. Isto tako su ugrožene i fine žilice u oku i mozgu, što povećava rizik od moždana udara i sljepoće zbog masivnih krvarenja retine, dijabetička retinopatija..

Doručak Balkanaca

Sada zamislite doručak većine Balkanske populacije, burek i jogurt, a i ostala cijelodnevna prehrana je uglavnom na rafiniramim žitaricama. Balkanci su na vrhu svjetske rang liste po kardio vaskularnim i malignim bolestima. Sirotinja kaže da im je važno da imaju kruha i mlijeka – dvije namirnice  smrti. Svako suvišno kruženje glukoze krvotokom, koju tijelo ne može trenutno utrošiti kao energiju, odlazi u jetru.  Međutim, jetra ima ograničeni kapacitet prihvata glukoze. Kada više ne može prihvatati glukozu, ostatak pretvara u glikozu koja se pohranjuje kao tjelesna masnoća.

ZA ZDRAV, DUG ŽIVOT I MLADOLIKI IZGLED JEDAN OD NAJVAŽNIJIH ELEMENATA JE DA SE INSULIN DRŽI KONSTANTNO NA NISKIM NIVOIMA. TO SE POSTIŽE ISKLJUČIVO BAZNOM PREHRANOM I REDOVNA FIZIČKA AKTIVNOST.

Da napomenem da zasićene masnoće životinjskog porijekla nisu niti blizu toliko opasne kao rafinirani ugljikohidrati.   Mnogi su toliko zaplašeni količinom masnoće i kolesterola, pogrešno ograničavaju unos crvenog mesa i jaja u svoje tijelo, umjesto smanjenja unosa u tijelo ugljikohidrata, koji pobuđuju stvaranje inzulina. Masnoće životinjskog porijekla stvarno su potrebne zdravlju, naravno u razumnim količinama, te oni koji izbjegavaju životinjske masnoće mogli bi, pored ostalih štetnih radnji, škoditi svojem srcu. Treba znati  da srce koristi MASNOĆU isključivo kao svoj izvor energije.

Pitate se , zašto bi vaše srce biralo samo masnoće? Ono ne može propustiti svoj otkucaj i treba mu vrlo pouzdan i optimalan izvor energije. Ugljikohidrati i glukoza vrlo su nepouzdani za srce. Glukoza je slaba za snagu mišića i samo je za mozak istinski učinkovita, jer mozak  sagorijeva glukozu kao svoj izvor energije i to bez prisustva inzulina kroz tzv. Krebsov ciklus. Po tome, mozak je  jedinstven, jer je sposoban da koristi glukozu bez prisustva inzulina. To govori, da je ljudsko tijelo masni, sagorijevajući organizam, oblikovan za rad s malim količinama inzulina i ugljikohidrata. Ovo je izuzetno važno za zdravlje, promislite malo o ovome i korigirajte ishranu.

Izvor: Betty Rocker

Rak voli šećer

Svaki liječnik je još na medicinskom fakultetu trebao učiti o otkriću dr. Otta Warburga, ovo je otkriće ogromnih razmjera, jer je još u tridesetim Otto otkrio glavni biokemijski uzrok raka, odnosno što je to što razlikuje ćeliju raka od normalne, zdrave ćelije. Za tako veliko otkriće Otto Warburg je nagrađen Nobelovom nagradom. Rak ima samo jedan primarni uzrok. „To je zamjena normalne, aerobne, respiracije (disanja) kisika tjelesnih ćelija anaerobnom ćelijskom respiracijom (koja pati od deficita kisika)“.  – Dr. Otto Warburg.

Što nam još govori Warburgovo otkriće? Kao prvo, govori nam da rak metabolizira znatno drugačije nego normalne ćelije. Normalnim ćelijama je neophodan kisik. Ćelije raka preziru kisik. Ćelije raka uzimaju kisik anaerobnim disanjem, fermentacijom glukoze, gdje se kao nus produkt stvara velika količina mliječne kiseline. Metabolizam raka je oko 8 puta veći od metabolizma normalne ćelije. Evo što možemo da zaključimo ako sve to znamo: Tijelo se stalno napreže u pokušaju da nahrani rak. Rak je stalno na granici izgladnjelosti, pa zato stalno zahtijeva da ga tijelo hrani. Kada se odsječe dotok šećera, rak počinje da gladuje, osim ako ne može da natjera tijelo da proizvede šećer i tako ga nahrani. 

Sindrom trošenja, kaheksija, je suštinski, tijelo proizvodi šećer i od proteina (dobro ste čuli, ne od ugljikohidrata ili masti, već od proteina), kroz proces koji zovemo glikoneogeneza. Ovaj šećer zatim hrani rak. Tijelo na kraju umire od izgladnjelosti (kaheksije), pokušavajući sve vrijeme da nahrani rak. Sada kada znamo da je raku neophodan šećer, da li ima smisla da ga hranimo šećerom? Da li ima smisla unositi puno ugljikohidrata? Naravno da nema. Zašto vam ovo ne kaže vaš liječnik? Teško mi je na to dati odgovor, a ostati pristojan. Zaključite sami.

Nažalost, sve do 1978., zvanični stav AMA-e, američke udruge liječnika, (koji se može naći u kongresnim zapisima) bio je da ishrana nema nikakve veze za bolešću – KOJI IDIOTIZAM! 

Za kraj ovog teksta da napomenem da ćelije raka više vole kuhanu od sirove hrane (kuhanje uništava enzime i vitamine osjetljive na toplotu i koji dovode do procesa uništenja tumornih ćelija).

Do sljedećeg čitanja!

Izvor: Instagram/ mario.bosnjak.ifbb

 

 

Pratite nas i na Facebooku!
Logiraj se na Facebook.