Mladi stolnotenisač Nino Baša: Sportaš “Akcije” Hrvatska reprezentacija

Mladi stolnotenisač Nino Baša: Sportaš “Akcije” Hrvatska reprezentacija

"Kad ga vidite u dvorani sa reketom u ruci sasvim je jasno da on tu i pripada i da živi za stolni tenis..."

Nino Baša foto: HPO

“Ako dobiješ  prvi meč, onda su velike šanse da do kraja ostaneš nadmoćan…Jako je važno kako započneš turnir…”, riječi su šesnaestogodišnjeg perspektivnog stolnotenisača koji je ove godine na Međunarodnom prvenstvu Italije u Lignanu osvojio brončanu medalju.

Njegovo ime je Nino Baša rođen je 2000. u Zagrebu, a stolnim  tenisom se počeo baviti prije devet godina kada je poznati hrvatski stolnotenisač Zoran Primorac došao u Ivanovec na otvorenje kluba: “Mislim da sam dva tjedna kasnije počeo rekreativno igrati stolni tenis”, izjavio je Nino novinarki Anji Jakopčević za Međimurje.hr .Okušao se Nino i u košarci, hokeju na ledu: “Jedino još nogomet nisam probao igrati…”, istaknuo je, no Nino je ipak  svoj sportski put našao, poput  Ademira Fazlija ili Tomi Brajše.  Riječ je o izuzetnim, mladim ljudima  koji su svoj hendikep pretvorili u svoju prednost vodeći se mišlju: “Za početak je najvažnije igrati.”

Rođen kao stopostotni invalid s dijagnozom spina bifida i hidrocefalusom, Nino se ne može kretati. Upravo iz tog razloga njegovi uspjesi, bazirani na energiji, ustrajnosti i optimizmu, dobivaju veći značaj i snažan su motivator za dalje. “Nino je pametno, bistro i mirno dijete, uvijek je sa svime zadovoljan, sve mu je ravno, a najviše ga veseli dobar trening.Već oko treće godine je dobio igračku stolni tenis i s time se najviše igrao…” ,  otkrila je mama Željka u intervju za in Portal dodavši: “Nama je u početku bilo važno da ne bude samo zatvoren u kuću i da se druži s ljudima, a onda su ubrzo došli prvi sjajni rezultati i nama je postalo jasno da Nino živi za stolni tenis.” 

Uz odricanja koja ‘povlače’ za sobom ovakvi rezultati te podršku u obitelji, Nino danas svoje vještine usavršava u Stolnoteniskom klubu Mihovljan i Stolnoteniskom klubu URIHO iz Zagreba. Treninzi su tri puta tjedno i u skladu su sa školskim obvezama i fizikalnom terapijom. Uz podršku obitelji, trenera Zorana Križanca, Nina Bujana i trenerice Mirele Šikoronje, Nini je podrška i labradorica Suri, terapijski pas, koja je od 2013. član obitelji.

Razgovarali smo sa našim stolnotenisačem i evo što nam je Nino Baša otkrio o sebi i svojim uspjesima, očekivanjima, željama i motivima…

Jedan dan u životu Nina Baše. Kako izgleda tvoj dan?

Dizanje u 8 ujutro, učenje, pisanje zadaće, odlazak u školu i nakon škole odlazak na trening.

Počeo si trenirati s osam godina u STK Mladost, danas treniraš u STK Mihovljan četiri puta tjedno je li naporno? Uspijevaš li uskladiti svoje školske obveze s intezitetom treninga i režimom jednog sportaša? Učenik si Ekonomske škole, izlaze li ti profesori ususret kad su treninzi i natjecanja?

Naporno je, ali uspijevam uskladiti. Profesori jako puno izlaze u susret.

U intervju za In Portal tvoja mama je izjavila kako te stolni tenis ispunjava i da si najsretniji kad igraš, kako to komentiraš?

Kad sam na treningu zaboravim na sve brige i probleme.

Pročitali smo da si u Čakovcu trenirao s osobama bez invaliditeta jer nisi imao suigrača  pa si povremeno odlazio u Varaždin kako bi trenirao s osobama s invaliditetom. Koji trening  je bolji i koji je izazovniji? Da li  se stanje po pitanju treninga promijenilo?

Još uvijek treniram sa „zdravim osobama“ i odlazim u Zagreb i Varaždin. Zahtjevnije je s osobama s invaliditetom jer od toga na kraju imam i više koristi.

Kakav je osjećaj pobjede, a kakav poraza drugim riječima, kako percipiraš uspjeh, a kako neuspjeh?

Kad pobjeđujem naravno da sam jako sretan, a ako izgubim nisam jako tužan jer imam još mjesta za napredak, ali puno ovisi o tome na koji način sam izgubio.

 U 2014. na Državnom prvenstvu si osvojio 3. mjesto u svojoj kategoriji. Koja je to kategorija? Je li to prvi veći uspjeh?

Moja kategorija je kategorija 3- kolica. Treće mjesto na Državnom prvenstvu je prvi najveći uspjeh.

Na Europskim igrama mladih u Varaždinu 2015. osvojio si zlatnu medalju i 2. mjesto ekipno sa suigračem iz Austrije. Kako si se osjećao i kako si proslavio svoje prvo mjesto, zlatno odličje? 

Nakon osvajanja medalje osjećao sam se sretno, a proslavio sam sa kolegama iz reprezentacije koji su bili na tom natjecanju.

U listopadu prošle godine trenirao si i boravio u međunarodnom kampu u Slovačkoj. Bio si najmlađi među sudionicima i bili su to šestodnevni treninzi s iskusnijim partnerima i vrhunskim trenerima. Je li to iskustvo utjecalo i na osvajanje brončane medalje u veljači ove godine u Lignanu?

Sigurno da su ti treninzi pomogli jer su bili naporni i kvalitetni.

Pobijedio si Japanca Yuichira Kitagawu 3-2. Kakav je bio osjećaj pobjede i kako si istu proslavio? Je li to jedna od slađih pobjeda?

Osjećaj pobjede je nevjerojatan jer mi je to bila prva medalja na jednom takvom velikom natjecanju. Od “slađih” pobjeda Nino je istaknuo i one sa nedavno održanog državnog prvenstva u Splitu. Nastupivši u dresu zagrebačkog URIHA,  na istome je osvojio prvo mjesto u svojoj kategoriji, izgubivši tek dva seta. U kvalifikacijskoj skupini  s 3:0 je svladao Alibegovića iz samoborske Synergije i s 3:1 Nišandića, igrača Brovinja iz Koromačnog. Uspješan niz nastavio je pobjedom od 3:1 u polufinalu nad Batinićem iz splitskog Neca da bi se potom ponovno sučelio s protivnikom iz skupine Alibegovićem i ponovio tu spomenutu “slatku” pobjedu od 3:0.

Koliko su ti sportska kolica dodijeljena u Akciji 21 kolica za sport Udruge Hrvatska reprezentacija pomogla u treniranju?

Mislim da su nova kolica jako puno pomogla jer su puno bolje kvalitete.

Reci nam nešto o svojim željama i ambicijama. Jesu li paraolimpijske igre 2020. godine u Tokiju jedan od tvojih ciljeva na čijem ostvarenju radiš?

Najveća želja mi je nastupiti na bilo kojim Paraolimpijskim igrama.

 Je li istina da želiš postati stolonoteniski trener?

Da,želim postati trener.

 Tvoja sportska mantra za kraj i poruka čitateljima.

Moja poruka je da treba biti strpljiv i uporan bilo kojim sportom se bavili i rezultati će doći sami po sebi.

Baš poput svojih vršnjaka iz Akcije, Tomija ili Ademira poruka Nina je na drugačiji način izrečena, ali je jednakog predznaka: ‘Kad nešto započneš i to zaista želiš, odustajanja nema.’ 

Stolnotenisač Nino Baša foto: Hrvatska reprezentacija (Akcija 21 kolica za sport)

 

Pratite nas i na Facebooku!
Logiraj se na Facebook.