Tihana Nemčić komentira za portal HR: Izostalo je srce, hrvatski inat i vic u igri

Tihana Nemčić komentira za portal HR: Izostalo je srce, hrvatski inat i vic u igri

Najveći problem je onaj psihološki faktor. Igrali smo strpljivo i čekali smo da se nešto otvori. Ali nismo gradili priliku već smo čekali da nešto padne s neba i da se dogodi samo od sebe

Tihana Nemčić

Nitko nije zadovoljan ovim rezultatom, ali nije problem u rezultatu već u igri koju smo prezentirali na jednom ovakvom natjecanju.  Dojam je loš, protiv Meksika smo igrali formaciju 4-1-4-1, htjeli smo dobiti jednaki brojčani odnos u veznom redu, ali to je formacija u kojoj je potrebno biti motoričan i puno se kretati u fazi obrane, nešto kao harmonika. Jer ako se jedan igrač  ne kreće kako treba onda sve brzo pada u vodu. Mi se nismo dovoljno kretali u obrani.

Meksiko je s druge strane napravio dobru stvar, s nekoliko kratkih dodavanja, jednostavnom je igrom i promjenom strana stvarao Hrvatskoj velike probleme. Brzo su otvarali prostor u napadu i stizali pred naš gol. Mandžukić je dobro radio presing na njihovu zadnju liniju, međutim, krilni vezni igrači Olić i Perišić trebali su se više vraćati i pomagati veznom redu. Čim se nisu vraćali ispadala je druga linija te su Meksikanci u nekoliko navrata sjajno podvalili loptu između vezne linije i stopera.

Bili su motoričniji od nas, bolje su okretali stranu. Problem je bio u sredini, “odrezali” su nam Luku Modrića i izgubili smo ga u igri prema naprijed. Većina njegovih dodavanja bila su prema natrag. To ne bi bio problem jer tamo je Ivan Rakitić, no zato su se Mandžukić i krilni igrači trebali više vraćati i nuditi na suradnju- a oni su stajali dosta široko i opet se sve svelo na preskakanje igre što nismo htjeli. Ideja je bila da se strpimo i čekamo. Imali smo posjed lopte, ali on ništa ne znači ako je to lopta u nogama stopera, a ne vezne linije koja bi trebala kreirati prilike. Meksiko je s te strane odradio odličan posao,  preusmjerili su igru na naša dva centralna stopera- Lovrena i Ćorluku.

Najveći problem je onaj psihološki faktor. Igrali smo strpljivo i čekali smo da se nešto otvori. Ali nismo gradili priliku već smo čekali da nešto padne s neba i da se dogodi samo od sebe. Izostao je onaj vic i maštovitost u igri i onda ideja koju imamo i kvaliteta koju igrači posjeduju. To je nešto što se ne može naučiti, a mi to nismo pokazali. Kao da je netko prije utakmice rekao danas nećemo igrati tako, nego drugačije. Igrali smo nogomet koji nije tipičan za naš stil, pokušavali smo biti nešto što nismo. Dovoljno smo kvalitetni da ne trebamo ništa glumiti, a to što imamo nismo pokazali na Svjetskom prvenstvu.

Naš se izbornik dugo pripremao za ovo Prvenstvo, međutim,  priprema ove utakmice očito nije bila adekvatna. Izostalo je tu možda malo više taktičke pripreme a uz sve to igrači nisu bili trkački raspoloženi. Na kraju nema smisla govoriti pojedinačno o nastupima igrača jer Hrvatska nije igrala dobro kao momčad i nije izborila osminu finala. Pobijedila nas je bolja momčad u tom trenutku…

Pratite nas i na Facebooku!
Logiraj se na Facebook.