U sjećanje velikom Krešimiru Ćosiću

U sjećanje velikom Krešimiru Ćosiću

Legenda Hrvatske košarke je prije nekoliko dana trebao napuniti 70 godina

Foto: commons.wikimedia.org

Prije nekoliko dana, bila je jedna velika obljetnica za Hrvatski sport, košarku općenito. 26. studenog 1948. rođen je u Zagrebu Krešimir Ćosić, svima poznat kao Krešo. Ipak njegov grad odrastanja je bio Zadar. Podrijetlom iz Dobropoljane na otoku Pašmanu, svoju košarkašku priču započinje kada je njegov otac Ante jednoga dana došao kod legendarnog trenera KK Zadra Enza Sovittia i upitao ga može li se njegov sin priključiti tadašnjoj momčadi Zadra. Politika KK Zadra tih godina je bila okrenuta mladim igračima od 16-17 godina, može se čak reći da je to bila Sovittijeva politika, te je Krešo odmah dobio priliku o kojoj je cijeli život sanjao.

Tada još kržljavi 211 cm visoki mladić koji je imao u mladosti problema sa ulegnutim ramenima, nije izgledao kao netko tko bi mogao igrati uopće košarku ali sva sreća da je došao kod Sovittija, koji u razvoj mladića uključuje izvanrednog profesora tjelesne kulture,  Leonarda Nardija Bajla.

Sve ostalo je povijest. Godine 1964. je ubilježio prvi nastup u dresu Zadra, te sezone Zadar osvaja prvi naslov u povijesti, a Krešo već sa 18 godina dobija svoj prvi poziv u reprezentaciju bivše države. Jedna anegdota koja je dala naslutiti mali djelić onoga kakva je Krešo osoba bio kroz život, kada je rekao tadašnjem vrhu reprezentacije ako Giuseppe Pino Gjergja ne bude igrao za reprezentaciju, da neće ni on. Krešo je bio od samog starta svoje igračke karijere jako napredan u shvaćanju košarke, igre košarke. Iako tada čudna odluka Ćosića, pokazala se ustvari kao jedna odlična procjena igračkih vrijednosti Pine Gjergje, a kroz trenersku karijeru je to dodatno oplemenio.Utjecaj tih godina kada je igrao u reprezentaciji ali i u klubovima u Europi teško se može potpuno dočarati. Praktički u svaku momčad u koju je došao je postala prvak nacionalne lige. Za reprezentaciju Jugoslavije je nastupio 303 puta, te osvoji 14 odličja sa Svjetskih i Europskih prvenstava.

Priča kaže da je nastupajući za reprezentaciju Europe na festivalu košarke u Beogradu ostao impresioniran leđnom tehnikom Finskog reprezentativca Karia Lime koji mu govori za Sveučilište Brigham Young u Američkom Provu. Tada se Krešimir Ćosić odvažio za veliki skok “preko bare”, pritom odbivši ponudu daleko prestižnijeg UCLA-a. Prve godine je imao velikih problema sa prilagodbom, prvenstveno zbog navikavanja na Mormonska ograničenja. Uz to još nije mogao nastupiti cijelu prvu godinu zbog pravila da brucoši ne smiju igrati prve godine studija. Čak je razmišljao odustati i vratiti se nazad u Jugoslaviju, no na samom aerodromu tada pomoćni trener Marv Robertson uspijeva ga odgovoriti od nauma i tada se nešto promijenilo u Kreši. Ljudi koji su doživjeli tog novog Krešimira Ćosića su govorili da se ta promjena jednostavno vidjela golim okom. Krešo je već bio omiljena osoba u društvu, ali tog dana se još više otvorio prema ljudima, šireći svoju dobrotu i znanje koje posjeduje.

Krešo je prvi Europljanin koji je uvršten u All American momčad( najbolja momčad neprofesionalaca), te je draftiran na draftu NBA lige, također kao prvi ikada iz Europe, od velikih Lakersa! Međutim tada je nastala legendarna izreka:” Zovu Lakersi, ali zove i Zadar”. Krešo se vratio u rodni Zadar i s njima odmah sljedeće sezone osvojio prvenstvo bivše države. Nakon Zadra igrao je još za Brest Olimpiju iz Ljubljane, Synudine( Virtus Bologna), te Cibonu. Sa Cibonom je osvoji Kup Pobjednika Kupova, što je tada za Cibonu bio i ostao povijesni uspjeh.

Posljednjih nekoliko godina karijere Ćosić je bio u funkciji trener-igrač, prvo u Zadru, zatim u Ljubljanskoj Olimpiji. Tu se dalo naslutiti kakav će trener kasnije postati. U svojoj trenerskoj karijeri vodio je Zadar, Brest Olimpiju, Jugoplastiku, Synudine, AEK, te naravno reprezentaciju bivše države. Par godina u Jugoplastici u kojoj je obnašao dužnost trenera, iskoristio je i uvidio talente koji su se tek pojavljivali. Sada iz današnjih vremena gledano, nekolicina njih koje je uveo u košarku danas su sa punim pravom legende naše košarke ali i svjetske košarke. Govorim o Draženu, Kukoću, Rađi

Krešo je u životu dostigao sve što se košarke tiče ali nije samo tamo stao. Izvan košarkaških terena je razvio veoma veliku ljudsku stranu, te je u ratnim godinama devedesetih imao izrazito istaknutu diplomatsku ulogu u Americi. Nažalost genij Ćosića se ugasio 1995. u Baltimoreu, u jako kratkom razdoblju od bolesti raka limfoma. u 47 godina života, Krešo je jako puno pridonio ne samo klubovima u kojima je igrao i trenirao, već i shvaćanju same igre, a i u prilikama koje je koristio. Bilo kako bilo, mogao je birati kroz karijeru različite putove ali upravo ovaj koji je odabrao učinio je od njega legendu Europske i Svjetske košarke i idol mnogim njegovim suigračima, kolega i ljudima koje je volio i koji su voljeli njega.

Pratite nas i na Facebooku!
Logiraj se na Facebook.