Vukić ekskluzivno za HR : Možemo dobiti Francuze!

Vukić ekskluzivno za HR : Možemo dobiti Francuze!

Naš sugovornik je sjajni Ljubo Vukić.

Sve je u životu prolazno, osim Ljube Vukića. Šalu na stranu, rukometaš, koji u kolovozu puni 36 godina, igra za bjeloruski Meshkov, na poziciji lijevog krila. Sudjelovao je i u akcijama reprezentacije, s kojom je osvojio srebro u Norveškoj 2008. godine. Možemo se pohvaliti tim da je Ljubo od jučer i pratitelj našega portala, a rado je pristao i dati intervju. Tema je bila aktualna , Euro u Hrvatskoj.

Za početak, lijep pozdrav i hvala što ste se odazvali našem pozivu.

Ljubo, jesi li zadovoljan onim što reprezentacija pruža na EP?

Zadovoljan sam njihovim pristupom utakmicama i smatram da je to najvažnije. Ne samo sad, nego uvijek. Kad imaš pravi pristup i daš sve sto možeš u tom trenutku, možeš nakon utakmice uzdignute glave napustit teren i pogledat sam sebe u ogledalo. Naravno da ima grešaka i uvijek će ih biti. Sve u svemu, smatram da možemo biti zadovoljni i rezultatom. Nažalost, izgubili smo možda i ključnu utakmicu za prolaz u polufinale (Švedska), ali nekakvih većih prigovora mislim da nitko ne bi trebao imati.

 Kako ocjenjuješ publiku na turniru?

Publika je kod nas vrhunska. Bolja atmosfera je bila u Splitu, ali za to postoje i objektivni razlozi. Kao prvo, u Splitu bilo koja reprezentacija jako rijetko gostuje i ljudi su jako željni vrhunskih sportskih priredbi. Općenito je sport u Splitu na margini, što je jako žalosno s obzirom da je Split i taj dio Hrvatske prirodni rasadnik talenata i dao ogroman broj reprezentativaca u svim sportovima. I sama dvorana u Splitu je nekako “sportskija”. Tribine su jako blizu terena i okomitije nego u Zagrebu, tako da vam navijači doslovno vise nad glavom dok igrate. Drugo, koliko sam čuo, u Zagrebu je podijeljen veliki broj sponzorskih ulaznica, a i veliki dio ljudi je kupio karte za dan iza, računajući da cemo osvojiti prvo mjesto i igrati drugog dana (ovo je u vezi Bjelorusije). Sa Norvežanima se zagrebačka publika pokazala u pravom svjetlu i realno bila 8.igrač naše reprezentacije.

Postoji mnogo scenarija za prolaz u polufinale, ali u većini njih moramo dobiti Francuze. Možemo li to?

Naravno da možemo dobiti Francuze, ali smatram da ne smijemo kalkulirati i igrači ne smiju razmisljati o rezultatu. To ustvari i jeste ključ uspjeha u sportu. Koncentriraš se na izvedbu, a ne na rezultat same izvedbe. Ako uđemo bez straha od krajnjeg rezultata, neopterećeno, vjerujem da ćemo doći do uspjeha. Znam da je to teško, ali to je moj savjet bilo kojem sportašu.

 Kako ti djeluju Francuzi dosad?

Francuzi djeluju moćno, što je rezultat tog njihovog sustava. Oni već godinama uzimaju zlata u mlađim kategorijama i sad se vide pravi rezultati toga. Oni u ovom trenutku mogu bez ikakvog straha u igru uvesti nekog mladog igrača umjesto Karabatića ili Abaloa. Jedina razlika je sto po meni igraju lepršavije nego prije iako i dalje imaju “fizikalce” u momcadi. Vjerojatno je i Dinart uspio usaditi svoje ideje.

 Tko je ugodno iznenadio, a tko razočarao (od reprezentacija)?

Ugodno me iznenadila Makedonija, a jos vise Česka i moj dobar prijatelj Pavel Horak. Kod nas u klubu igra samo u obrani, a na prvenstvu pokazuje da je još uvijek koristan i u napadu. Neugodnih iznenađenja ima više. Njemačka, Slovenija, Bjelorusija, Srbija. Bjeloruse svi podcjenjuju, ali ne poznaju ih dovoljno. Oni su vrlo potentna momčad, iako vrlo sklona oscilacijama. Oni dobiju Poljsku, Srbiju, a izgube od Čilea. Imaju 3-4 mlada igrača, od kojih će najmanje dvojica biti svjetske klase. Karalek i Kulesh su vec sada odlični igrači, a nadolazi moj suigrač Yurinok. Za prvu dvojicu sam siguran da će igrati važnu ulogu u budućnosti, a Yurinok mora jako popraviti obranu i koncentraciju. Kod Srbije mi nikad neće biti jasno kako se ekipa sa tolikim brojem klasnih igrača ne moze pohvatati da odigraju nekoliko dobrih utakmica u nizu i prelome ih na svoju stranu. Pa kad pogledate imena tih igrača, oni po kvaliteti nimalo ne odstupaju od ostalih igrača u vrhunskim reprezentacijama. Možda nisu za konstantna polufinala i finala, ali sigurno imaju kvalitetu da se svaki put bore za ulazak u četvrtfinale.

 A od igrača?

Sto se igrača tiče, Sagosen je vjerojatno MVP, mislim da Gensheimer ne igra na svojoj razini, iako je to i dalje vrhunska izvedba hahaha.
Mene, recimo, oduševljava Čupićeva strast igranja za reprezentaciju. Ne kažem da drugi igraju bez strasti, ali iz ovog čovjeka pršti energija.

Tko će biti MVP prvenstva?

Nisam gledao sve utakmice, a pogotovo ne pozorno, pa da mogu izabrati MVP, ali ovo slšto sam gledao, Sagosen izgleda jako dobro, Cindrić igra odlično.

Cindric je u odsustvu Duvnjaka nas najvažniji igrac. Mišljenje o Luki, koji ima specifičan stil igre?

Nekako sam misljenja da je Duvnjak naš uvjerljivo najvažniji igrač. On i kad nije u formi i igra loše, njegovo prisustvo na terenu daje drugu dimenziju. I protivnici te gledaju drugačijim očima i ostali igrači su sigurniji i bolje se osjećaju. Duvnjak donosi taj psihološki aspekt, koji nijedan drugi igrač u našoj reprezentaciji ne moze donijeti. Cindrić je na dobrom putu da bude ono što je Duvnjak danas. Igra odlično, jako je raznovrstan, asistira, zabija, igra obranu. Što dalje treba dodati. Moze proći 1 na 1 i, što je meni fascinantno, zabija iz skoka bez problema preko najvećih igrača u obrani. Odlicno se nadopunjava s Karačićm. Žao mi je sto Mamić i ranije nije dobio više vremena na terenu, ali lako je sad biti general. Mislim da ostali isto jako dobro ispunjavaju svoje zadatke. Zlaja je poprilično siguran, kao i Štrlek. Pivoti su mašine koje igraju u dva smjera. Moj dragi Kutija (Gojun) pegla u obrani…ma iskreno, ne mogu govoriti o nekim manama kad ih volim.

 Lino Červar pretrpio je dosta kritika , zasluženih ili ne?

Kažem, ne čitam previše rukometne vijesti i to sto pišu novinari, a pogotovo ne što komentiraju navijači, tako da ne znam baš o kritikama. On je na takvoj poziciji koja je podložna kritikama i zna se on nositi s tim. Ja sam od jednog svog bivšeg trenera naučio jednu najvažniju stvar : Ono što netko misli o tebi, to je ono što taj netko misli o tebi, a ne ono što ti jesi ili kakav ti jesi. Da se dotičnoga pitalo, ja bih odavno završio svoj rukometni put, a ipak me evo – moja 10. sezona Lige prvaka u tijeku i negdje 15. sezona eurokupova ukupno, da sad ne računam haha.

Ljubi se zahvaljujemo na toplom razgovoru, i želimo mu puno sreće kako na sportskom, tako i na privatnom planu.

 

Pratite nas i na Facebooku!
Logiraj se na Facebook.