Kolumna "I Ti to možeš!"

Zakon o sportu – još jedan papir koji podnosi sve!

Zakon o sportu – još jedan papir koji podnosi sve!

ZEMLJA NIGDJEZEMSKA

Foto: commons.wikimedia.org - HTO
ANITA BREZOVIC - KOLUMNIST "HRVATSKE REPREZENTACIJE"

Piše: A. B.

Još ulaskom Hrvatske u Europsku uniju 1. srpnja 2013. godine, prestala su vrijediti nacionalna pravila o financiranju sporta te su se počela primjenjivati pravila Europske unije, prema kojima se ne dozvoljava financiranje profesionalnih sportskih klubova javnim novcem, odnosno iz proračuna države, županija i općina. Javnim novcem mogu se financirati samo amaterski klubovi i to pod određenim uvjetima. Nadležnost za provedbu takve odluke dana je Agenciji za tržišno natjecanje (AZTN), koja je pismeno upozorila Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, kako mnogim sportskim klubovima prijeti stečaj i likvidacija jer se koriste javnim novcem. Pa da ne bi propala dugogodišnja ulaganja državnih i lokalnih dužnosnika, krenulo se u izmjenu Zakona o sportu, čiji cilj je bio uskladiti se s Unijom, a ne učiniti ono neophodno, uvesti reda na „tržištu sporta“.

Još jedan papir koji podnosi sve
Naime, Zakon o sportu detaljno definira kako se javnim novcem poreznih obveznika mogu financirati samo amaterski klubovi, dok se klubovi koji prodaju ulaznice, igrače, televizijska prava ili suvenire, ne mogu financirati istim tim novcem. Takvi klubovi, prema Zakonu o sportu ulaze u kategoriju profesionalnih klubova i moraju se financirati sami. Isti Zakon omogućio je klubovima da se deklariraju kao profesionalni i amaterski te donio i uvjete financiranja amaterskih klubova. Oni se javnim novcem mogu koristiti samo ako njihov rad ima pozitivan karakter za razvoj lokalne jedinice. Sportski klubovi koji imaju određeni prihod, nebitno s koje osnove, dužni su se preoblikovati u š.d.d. odnosno profesionalni klub te u roku mjesec dana od dostave rješenja o upisu u Registar profesionalnih sportskih klubova obaviti reviziju. Ne provede li Sportski klub preoblikovanje te se to utvrdi prema odredbama Zakona o sportu, pokreće se stečajni postupak s novčanim sankcijama.

Zakon je predvidio sve, osim kontinuirane kontrole i stvarnog provođenja sankcija. Da bi ondašnji ministar i Vlada prezentirali vlastito umijeće kod donošenja Zakona o sportu te njegove odredbe spektakularno primijenili, dirnuli su u nekoliko najjačih klubova Hrvatske, sve to medijski dobro pokrili, a vlastitom narodu i Europi bacili ‘pijesak u oči’. Primjerice, lokalni klubovi, u najvećoj mjeri nogometni, što ne isključuje i druge, registrirani su kao amaterski klubovi. Nebitno u kojoj ligi taj klub igra, prema Zakonu o sportu, kao amaterski, ne smije prodavati ulaznice, suvenire sokove, piće. Kao takav isključivo se financira iz proračuna i mora djelovati na volonterskoj osnovi i sve što radi, mora raditi za dobrobit zajednice. Klub može imati sponzora, može imati pokrovitelja te na osnovi natječaja pribaviti sredstva za projekt koji opet mora biti od koristi čitavoj zajednici. No, primjerice, utakmice u trećoj nogometnoj ligi, nekog amaterskog kluba, vuče za sobom prodaju ulaznica, pića i druge robe za neoporezivu dobit jer nije niti prijavljena. Najveći paradoks je činjenici da takvi klubovi još uvijek uzimaju svoj dio javnog novca, koji je u odnosu na druge izrazito velik, a amaterski status im to omogućuje. Načelnika ili župana počaste besplatnim upadom na utakmicu. Iz moralnih obveza te da bi bio primjer drugima kako doprinijeti klubu, načelnik ili župan ipak plaćaju ulaznicu. No, kupnja ulaznice, kao i izdašna ‘porcija kolača’ iz proračuna, samo je ulaganje u političku budućnost pojedinca.

Nogometna igrališta kao mjesta okupljanja najvećeg broja ljudi, nose za sobom i najveći broj glasova, a čemu novac ulagati u maloljetnu djecu kad ona ionako nemaju pravo glasa ili pak invalide jer su brojčano slabiji. Još sve to ne bi bilo od nikakvog velikog značenja niti predstavljalo ništa novog u zemlji ‘Nigdjezemskoj’, da baš oni amaterski entuzijasti koji svoje vrijeme i svoj novac troše za više ciljeve, nisu uskraćeni za javni novac koji im pripada, a to može dokazati i samo pogled u raspodjelu sredstava iz proračuna jedinica lokalne samouprave.

Kriviti i prebacivati odgovornost samo na klub, bilo bi nepravedno kad je činjenica da je naša svijest o pravdi ‘daleko ispod nule’. Unatoč tome što smo svjesni „pranja“ novaca te stvaranja kriminalne crne zone, iz vikenda u vikend kupujemo te ulaznice i stojimo oko ograde lokalnih igrališta, derući se iz sveg grla, dajući time i svoj doprinos za poticanje onoga što se Zakonom definira kao kriminalna radnja. Iz takvog općenja rađaju se, prodaju i kupuju Modrić, Mandžukić i drugi, a mi još uvijek skupljamo lipe za vikend-utakmicu, zadužujemo se za članarine vlastite djece i dodajemo jednu nulu više na privatnom računu pojedinca, a oduzimamo na svojem.

I ostajemo i jesmo baš one čuvene, ‘glupe guske u magli’ koje talente ne vide niti ispred vlastitog ‘kljuna’ pa ga odluče stvoriti novcem.

Obavještavamo Vas da portal hrvatskareprezentacija.hr zbog tehničkih poteškoća privremeno prestaje sa radom.