POI Rio 2016: Tomić zauzeo šesto mjesto u bacanju kugle

POI Rio 2016: Tomić zauzeo šesto mjesto u bacanju kugle

"Zadovoljan sam nastupom jer je cilj bio ući u finale i baciti osobni rekord. Bio bi nezadovoljan da to nisam uspio."

Hrvatski atletičar Mladen Tomić osvojio je šesto mjesto u bacanju kugle na paraolimpijskim igrama u Rio de Janeiru s novim osobnim rekordom 13,29 metara. Njegov dosadašnji rekord iznosio je 13,00 metara, a u Riju ga je dva puta rušio. U petoj seriji je bacio 13,04, a u posljednjoj, šestoj 13,29 m. U jednom trenutku držao je četvrto mjesto. “Šteta što natjecanje nije još malo potrajalo. Vjerujem kako bi bacio i dalje”, kazao je 40-godišnji Vinkovčanin dodavši: “Zadovoljan sam nastupom jer je cilj bio ući u finale i baciti osobni rekord. Bio bi nezadovoljan da to nisam uspio.”

Tomić, koji je član zagrebačkog AKOI Agrama je finale i tri nove serije izborio u posljednjem, trećem hicu bacivši kuglu 12,85 m pobijedivši devetoplasiranog Kineza Guofenga Kanga za samo jedan centimetar. “Bilo je zaista napeto. Već sam se počeo spremati, mislio sam da je gotovo, no Kinez je bacio centimetar manje. To je skinulo jedan pritisak pa mi je u završne tri serije bilo lakše bacati.”

Tomiću su ovo bile treće paraolimpijske igre i svaki put je obarao vlastiti rekord. U Pekingu je bio peti u bacanju kugle, dok je četiri godine kasnije u Londonu bio šesti u bacanju kugle te deseti u bacanju koplja. “Stvarno sam se dobro pripremio. Cijela sezona je bila kaotična jer nisam znao hoću li ići na POI ili neću, no nakon što sam upao, opustio sam se i onda su dobri rezultati dolazili i na treninzima i sada u Rio de Janeiru”, kazao je Tomić zahvalivši se treneru Petru Klašnji koji je bio prava podrška našem paraolimpijcu.

U nastavku donosimo kratku priču o Mladenu Tomiću hrvatskom paraolimpijcu i njegovom sportskom putu…

Kao dvogodišnje dijete Tomić je ostao bez lijeve noge u naletu vlaka te ubrzo dobio protezu i nastavio normalnim životom. Zaposlio se na Vinkovačkoj televiziji, gdje još uvijek radi od 1996. godine, u međuvremenu oženio i dobio dijete. Godine 1999. počinje se baviti sportom osoba s invaliditetom. Najprije je kako kaže, to bilo plivanje, a onda atletika koja ga je osvojila. Otkriva kako je sam početak bio više kao hobi: “Imali smo svega jedno ili dva natjecanja tijekom godine pa nije niti bilo ozbiljnijeg rada, a nije bilo niti odgovarajućih uvjeta ni trenera.”

Kako kaže: “Moj sportski rast počeo je 2006. godine prelaskom u AKOSI Agram i upoznavanjem legendarnog trenera Ivana Ivančića. Uz njega sam se zaljubio u atletiku i počeo rapidno napredovati. Opčinila me je njegova predanost atletici i njegovo veliko znanje. Kasnije sam nastavio raditi s trenerom Petrom Klašnjom, koji mi je velika potpora te radi sa mnom u nerijetko neodgovarajućim uvjetima  pa čak i bez financijske naknade.”

Našem paraolimpijcu ovo je bio treći nastup i očekivao je finale, ali isto nije izborio međutim postavio je svoj novi osobni rekord što mu je bila jedna od želja prije dolaska u Rio: “Želja mi je opet baciti svoj osobni rekord na Paraolimpijskim igrama, u Pekingu i Londonu to mi je pošlo za rukom. Do medalje je gotovo nemoguće doći. Dosta je tu mlađih sportaša iz bogatijih zemalja koje iznimno puno ulažu u svoje sportaše. O medalji maštam, ali ako ćemo biti realni – sam nastup i eventualni ulazak u finale ipak su mnogo za osobu poput mene koji sam jedan od rijetkih ili čak jedini sportaš s invaliditetom zaposlen na puno radno vrijeme na vrlo odgovornom radnom mjestu kao voditelj tehnike na Vinkovačkoj televiziji.”

I za kraj Mladen Tomić: ” Iznimno sam ponosan što sam opet dobio priliku braniti hrvatske boje na tako velikom natjecanju.”

Obavještavamo Vas da portal hrvatskareprezentacija.hr zbog tehničkih poteškoća privremeno prestaje sa radom.